Zoran Milanović nije mogao prikriti sarkazam u komentaru izbornog poraza svog prijatelja s ljetnih večera Viktora Orbana. "Čovjek koji je do jučer bio satrap i tiranin izgubio je izbore glatko, šaptom ih je izgubio. Sustav funkcionira", kazao je hrvatski predsjednik, šaljući poruku kako je demokracija u Orbanovoj Mađarskoj prošla test te da Orban nije bio baš takav "satrat i tiranin" koji će utjecati na izborni proces.

No je li to baš bilo tako?

Orban je mjesecima, pa i godinama, vodio prljavu obavještajno-medijsku kampanju protiv svog suparnika Petera Magyara. Podmetao mu je afere i privatne skandale, a činio je to uz pomoć ruskih agenata, pa i Magyarove supruge. Potom je optuživao ukrajinske službe da pripremaju atentat na njega i njegovu obitelj, pa čak i okrivio Ukrajinu za navodnu sabotažu na plinovodu prema Srbiji. U kampanju je uključio i Donalda Trumpa, JD Vancea, Benjamina Netanyahua...

Dakle, nije to bila baš normalna kampanja.

Plebiscit na izborima

No glavna potvrda teze da je Orban doista bio "tiranin i satrap" jest rekordan izlazak Mađara na izbore. Čak 80 posto birača čekalo je u redovima pred biralištima kako bi maknuli Orbana s vlasti. Kao što je i 72 posto hrvatskih birača izašlo na izbore nakon smrti Franje Tuđmana kako bi skinuli HDZ.

To je najbolji pokazatelj kakvu su politiku Orban, pa i Tuđman, vodili. 

Četiri petine birača bilo je posebno motivirano da izađe na izbore, a Mađari bolje od Milanovića znaju kakav je Orban bio premijer.

Uostalom, srozao je Mađarsku na razinu jedne od najzaostalijih članica Europske unije.

Reakcija mađarskih birača poruka je i biračima u Srbiji i drugim zemljama koje njihovi "tirani i satrapi", njihovi mali Orbani, sljedbenici "orbanizacije", drže kao taoce svoje politike i vlastitih interesa.

Viktor Orban uspio je kontrolirati sve, osim samih  birača. I to je dokaz da demokracija nije mrtva.