To je to što me zanima!

'Ovo mi je najgori dan u životu. Mama je zaboravila tko sam ja'

Joey (45) i njegova majka Molly (67) oduvijek su bili bliski. Već dvije godine se bore s njenom demencijom, a Joey je snimio prvi put kad ga nije prepoznala...
Vidi originalni članak

Joey (45) iz američke države Ohio je snimao svoju majku Molly (67) kada je pokazala prve ozbiljne znakove demencije i zaboravila tko je njen sin. Molly se već dvije godine bori s ovom bolešću, ali je dosada uspjevala držati "stvari pod kontrolom".

U ovom srceparajućem trenutku, koji je Joey snimio, je shvatio da se njegova majka više ne može boriti sama i samo uzimati lijekove već da je treba neprestalno paziti. Dok pokušava suspregnuti suze, pita je pitanja o njenoj obitelji koju ona tvrdi da ne poznaje.

Ranije tog dana, priča Joey, Molly mu je rekla da ne može sjetiti muža, njegovog oca, s kojim se razvela kad je Joey imao jednu godinu. Ovaj mučni i težak razgovor počeo je s pitanjem "Nisi bila sigurna tko je moj otac. Znaš li tko je moja majka?". Molly je odgovorila da ne zna.

Onda je priznala da ne zna ni tko je on. Pitao ju je gdje misli da su se onda upoznali, a ona je odgovorila da su možda u školi. Nešto kasnije, dok su se vozili kući, Molly je ponovno shvatila da se radi o njenom sinu i rekla da ga puno voli. Tu se Joey potpuno slomio i rekao da taj dan nikad u životu neće zaboraviti.

- Pokazao sam svima svoje slabosti, ali želim upozoriti na problem demencije i to je ono što je važno. Stanje moje majke se mijenja iz dana u dan. Družimo se, vodim je u šoping, ali i na sportska događanja. Imam i sestru, ali ja sam s majkom uvijek bio bliži, kao jedini muškarac u obitelji nakon što se majka rastala s ocem. Ne znam što će biti u budućnosti. Teško mi je gledati ovu snimku, ali htio sam poslati poruku da je važno boriti se i razviti svijest o ovoj okrutnoj bolesti - rekao je Joey.

Idi na 24sata

Komentari 41

  • Timmy2 03.02.2017.

    Majka mog supruga bila je u poznim godinama, jednog dana slovila je svog sina " susjed, kako ste..." tko nije osjetio na svojoj koži teško može razumjeti kako je to bolno. Shvatiš da tvoja majka nema pojma tko si ti.

  • dobro jutro 03.02.2017.

    Morali ste ici tako daleko da slozite pricu,ima toga nazalost i kod nas i mislim obitelj koju to pogodi pati za popizdit,ne samo da ga ne pozna ,nego nece znati ni kad jede ,spava, obavlja potrebu,kad je dan ,kad noc sveskupa ogroman teret i zalost svaki dan

  • 03.02.2017.

    Tužno je to..a po obitelj i bliske ljude teško za podnijeti..nekada se tješim,kada razmišljam o pogođenima..kome je teže...?Želim vjerovati u to,da je oboljelima možda na neki način omogućeno koliko-toliko ,biti u nekom "filmu"..i da gledaju sve iz nekog drugog kuta..svijet pun nekih šarenih leptirića..na silu odstranjenih briga..teškoća..i da su pod nekim zvonom..ali žive..i nitko od nas ne zna jel im možda ponekad dostatno..ili ne..a znam..vjerojatno i nije baš tako ...ali živi su..ipak su još tu..😕

Komentiraj...
Vidi sve komentare