Jeste li znali da snijeg može biti mačkasti, zrnati, južni, burni, igličasti, kukuruzni, pršić... Stari Gorani tvrde: 'Najljepši je onaj kojeg pokušavaš čuti dok pada'.
Iako se na prvi pogled može činiti kao običan bijeli pokrivač, snijeg je jedan od najsloženijih i najraznolikijih prirodnih fenomena. Nisu sve pahulje iste, a snježni pokrivač na tlu neprestano se mijenja, stvarajući potpuno različite uvjete za skijaše, planinare, ali i za životinje koje u njemu traže sklonište.
Ovisno o temperaturi, vlažnosti zraka i vjetru, snijeg može biti lagan poput perja, težak kao beton ili oštar poput iglica.
Najmrža vrsta snijega je južni, jer je mokar i lijepi se za lopatu. Gorani za njega zato još kažu da je "kičmolomac", ne treba puno objašnjavati zašto. Pršić je onaj zgođušni, lepršavi, obično prvi snijeg, a mačkasti pak onaj koji pada u velikim "krpicama". Igličasti dolazi sa sjevercem, isto nije omiljen, oštar je, a "burni" snijeg je onaj protiv kojeg ništa ne pomaže.
I Ličani sitni snijeg zovu pršićem, dok je pokorica snijeg koji je na tlu prekriven smrznutom korom. Posve smrznutu snježnu površinu Ličani zovu površicom, a neugaženi snijeg se zove cilac. Vijavica je naziv za pojavu kad vjetar podiže ili "vija" ranije napadali snijeg, a u Lici se uz vijavicu veže i izreka da se tada "vragovi žene".
Ličani kažu da snijeg lavuta kada pada u gustim, ali vrlo krupnim pahuljama, čine se kao komadi bijele tkanine u zraku. Mećava je gust snijeg nošen jakom burom, pa se zato i kaže da "snijeg mete", da ga bura nanosi snažno i brzo. Namet je, jasno, nanos snijega...
Kako uopće nastaje snijeg
Sve započinje visoko u oblacima, gdje se vodena para na temperaturama ispod nule pretvara izravno u ledene kristale. Iako je uvriježeno mišljenje da može biti "prehladno za snijeg", istina je da snijeg može padati i na iznimno niskim temperaturama, sve dok u atmosferi postoji imalo vlage. Zanimljivo je da se najobilnije snježne padaline događaju pri relativno toplim temperaturama zraka, obično oko -9°C, jer topliji zrak može zadržati više vlage.
Temeljni oblik svakog kristala je šesterokutan, no ovisno o uvjetima, razvijaju se u bezbroj oblika. Na temperaturama oko -2°C nastaju tanke heksagonalne pločice, dok se na oko -5°C formiraju duge i tanke iglice. Najpoznatiji, zvjezdasti kristali, poznati kao dendriti, nastaju na temperaturama oko -15°C. Ti se kristali putem do tla sudaraju, spajaju i lome, formirajući pahulje koje mogu doseći promjer i do pet centimetara.
Rezultat je svježi snijeg na tlu, a njegova najcjenjenija forma je puder ili, kako ga mi zovemo, pršić. Riječ je o suhom, laganom i rastresitom snijegu koji nastaje u vrlo hladnim i suhim uvjetima. Njegovi kristali još nisu zbijeni, zbog čega se lako rasipa među prstima i od njega je gotovo nemoguće napraviti grudu. Za skijaše i snowboardere, ovo je sveti gral zimskih sportova.
No, svježi snijeg može imati i drugo lice. Kada pada uz jaku buru, postaje oštar burni snijeg, a uz sjeverac se pretvara u sitne i oštre kristale igličastog snijega.
Kukuruzni snijeg
Kako zima odmiče i približava se proljeće, snijeg poprima nove oblike. Dnevno otapanje i noćno smrzavanje stvaraju "kukuruzni" snijeg (eng. corn snow). Njegova površina sastoji se od krupnih, zaobljenih zrnaca leda koja podsjećaju na zrna kukuruza. Kada ga sunce tijekom dana malo omekša, može pružiti izvanredno iskustvo za skijanje.
Na visokim planinama, gdje snijeg preživi ljeto, nastaje firn. To je snijeg star najmanje godinu dana koji se pod pritiskom novih slojeva i višestrukih ciklusa otapanja i smrzavanja pretvorio u gustu, zrnatu masu. Firn je prijelazni stadij između snijega i leda i ključan je u procesu formiranja ledenjaka. Njegova gušća i starija faza naziva se névé.
Nakon tjedana, mjeseci ili čak godina, originalni kristali u snijegu postaju neprepoznatljivi. Taj stari snijeg prošao je potpunu transformaciju, a njegova struktura i gustoća drastično su se promijenile.