Ukupno sam ih prebrojio 12, među njima je bilo malih, otprilike od četiri do pet kilograma, što bi značilo da su mlade, pa sve do onih koje su i desetak puta veće, rekao je početkom tjedna Vedran Petešić, stanovnik Dugog otoka, koji je nakon velikog juga, u uvali Sakarun, ugledao kornjače kojima nije bilo spasa.
Patolozi Hrvatskog veterinarskog instituta dr. sc. Željko Mihaljević i Šimun Naletilić, univ.mag.med. vet. su u četvrtak napravili obdukciju sedam glavatih želvi s plaže Sakarun na Dugom otoku, piše Morski.hr.
Kako navode, dvije kornjače su uginule prije više od mjesec dana. Kod tih kornjača uslijed autolize tkiva nisu bili u mogućnosti utvrditi eventualne patološke promjene. Ostale kornjače su uginule prije pet do 15 dana. Ova procjena ovisi o puno vanjskih čimbenika i ne mora biti u potpunosti točna (temperature mora i zraka).
Kornjače su različite veličine, najveća je dužine oklopa 74 cm a najmanja 33 cm. Dvije najmanje su procijenjene starosti oko pet godina, a ostale između 15 i 20 godina. One su dobrog gojnog stanja bez zapaženih epibionata.
Sve upućuje na utapanje uslijed zapletanja u ribarske mreže
Obdukcijom pet kornjača su utvrđene patološke promjene koje upućuju na utapanje najvjerojatnije uslijed zapletanja u ribarske mreže (koće), piše Morski.hr. Procjenjuje se da se pridnenim koćama u Jadranskom moru svake godine ulovi preko 5000 morskih kornjača.
Kod najmanje kornjače utvrđene su patološke promjene sepse nakon invaginacije crijeva. Od svih kornjača izuzeti su tkiva i organi za dodatne laboratorijske pretrage.
Provode mjesece usporenog metabolizma
U epidemiološkom izvidu stručna voditeljica JU Natura Jadera Morana Bačić utvrdila je različito doba uginuća kornjača nađenih na plaži Sakarun, što su potvrdili i patolozi.
Glavate želve provode zimske mjesece u stanju usporenog metabolizma na morskom dnu. U tom razdoblju rijetko izranjaju na površinu kako bi udahnule zrak.
Kornjače koje u takvom stanju završe u koći vrlo su usporene i ostavljaju dojam da nisu žive. Vraćanje takvih jedinki natrag u more može dovesti do njihovog utapanja. Ribari bi ih trebali zadržati na palubi neko vrijeme, idealno u položaju gdje su leđa nešto više od glave, što olakšava izbacivanje vode iz pluća te ih pustiti natrag u more nakon što se ponovno aktiviraju, objašnjava Morana Bačić, stručna voditeljica JU Natura.