Mogli su onu subotnju nakaradnost na glavnom zagrebačkom trgu do mile volje nazivati Festivalom slobode, no pravi primjer pobjede ljudskih prava i sloboda vidljiv je kroz jednu drugu vijest. Istospolni par, Ivo i Mladen, udomili su dvoje djece. Riječ je o golemom iskoraku i presedanu kojemu su prethodili pravna bitka, rat podijeljene javnosti i mjeseci neviđenih poteškoća koje su ova dva uporna i plemenita muškarca savladavali milimetar po milimetar.
Probajte svoj život do kraja ogoljeti javnosti, dok vas dio mase želi linčovati i nesmiljeno vrijeđa na teško probavljive načine. I tako danima, mjesecima, trpeći pritom i iživljavanje birokratskog aparata, koji je u ovom slučaju pokazao svoju najmračniju stranu. Arthur Koestler u svojem je poznatom romanu “Pomračenje u podne”, analizirajući užase postrevolucionarne Rusije, napisao: “Odbacili smo sve konvencije; naša jedina smjernica je smjernica logičke konzekvence; mi jedrimo bez etičkog balasta. Možda u tome leži bit zla”.
Ni naše se naizgled moderno društvo na ovdašnjem teritoriju nije mnogo odmaknulo od ovakvih postavki. Znate li da se u bivšoj Jugoslaviji zbog homoseksualizma išlo u zatvor i na prisilna liječenja?
Da su partizani strijeljali svoje pripadnike homoseksualnih sklonosti? Danas čovjeka, koji život dijeli s osobom istog spola, ne možete tako lako ubiti metkom, ali ga možete ubijati polako, nerazumijevanjem, predrasudama i uvredama, zanemarujući onaj maloprije spomenuti etički balast i zagovarajući tako bit zla. I zato je borba koju su izvojevali Ivo i Mladen neprocjenjiva.
Ona vraća taj balast koji smo kao društvo davno odbacili. Povrh svega, tu je i najvažniji razlog. Svojom su pobjedom ova dva čovjeka dobila mogućnost da pokupe razbijene fragmente dva dječja života te ih iznova spoje u cjelinu. Zahvaljujući njima, dvoje će djece imati obitelj, djetinjstvo, zaštitu, ljubav... Pa smije li ijedna predrasuda biti jača od toga? Nikad.