Iako su se vijesti o regrutiranju zatvorenika u Rusiji za Putinovu invaziju počele pojavljivati već u proljeće 2022. godine, čekalo se ljeto da to postane i 'službeno'. Negdje od srpnja šef Putinove privatne vojske Jevgenij Prigožin obilazi ruske zatvore te zatvorenicima obećava slobodu nakon odrađenog šestomjesečnog ugovora.
Ruski nezavisni medij Meduza objavio je razgovor s jednim bivšim članom skupine plaćenika koji sad, nakon bijega iz službe, strahuje za svoj život...
Prigožin je u zatvor Nikolaja Troškina (ime izmijenjeno zbog sigurnosti), stigao u jesen. Prije posjete šefa Wagnera zatvorskom je osoblju naređeno da isključe mobitele i nadzorne kamere.
- On je ozbiljan tip i ima autoritet izvući ljude iz zatvora. Svi su mu povjerovali. Objasnio nam je stvari ukratko i onda je otišao. Ja sam ga vidio samo jednom. Morali smo i na liječnički pregled, ali tamo su nas samo pitali jesmo li HIV pozitivni i imamo li tuberkulozu - priča Troškin.
Prije napuštanja zatvora potpisali su razne ugovore te im je rečeno da prikupe svoje osobne stvari kako bi bile dostavljene njihovim obiteljima. Troškin veli da njegov paket nikad nije došao na adresu na koju je trebao. Ukupno je 200 zatvorenika iz njegove zatvorske kolonije prihvatilo ponudu Wagnera.
Rečeno im je kako je prvi korak mjesec dana obuke u kampu kod Rostova, ali to se nije dogodilo. Završili su u vojnom kampu kod Luhanska, nedaleko od prve linije rata.
- Tamo su nam podijelili oružje. Ja sam dobio kalašnjikov iz 1975. godine bez ikakvih dodataka. Tamo su nam rekli da ćemo provesti dva tjedna na obuci, ali dečki iz Čeljabinska koje smo sreli kazali su nam da su oni odmah poslani na prvu crtu - priča bivši zatvorenik.
Dodaje i kako su zapovjednici unutar Wagner grupe često pojedinci vrbovani iz zatvora, koji nemaju iskustva u vojnim sukobima . Obuka je trajala svega nekoliko dana. Malo su pucali iz puški i onda je došlo vrijeme za polazak u rat...
- Tad sam shvatio da grupe za napad stvaraju samo od zatvorenika, da smo mi najjeftinije topovsko meso. Ali nije bilo izlaza. Ako nešto odbiješ, odmah te 'eliminiraju'. Jednom su dvojicu iz naše skupine eliminirali jer su ih optužili za krađu - priča Troškin.
Nasreću za Troškina, Ukrajinci su tih dana napali njihov kamp. Govori kako vrbovani zatvorenici uopće nisu imali oružje kad je počela paljba. Oružje im je dopušteno bilo samo tijekom obuke.
- Svi su trčali. Izbila je panika. Ja i još jedan zatvorenik smo pobjegli do obližnjeg sela. Od tamo smo krenuli pješke do Luhanska - priča Troškin, koji se u kamp nije namjeravao vraćati. U Luhansku ih je zaustavila i privela patrola, odveden je na zdravstveni pregled, ali pustili su ga kad je rekao da ima HIV. Nisu htjeli imati posla s njim. Ta laž mu je vjerojatno spasila život.
Od Luhanska je nastavio prema Donjecku, gdje je uspio naći prijevoz za Moskvu, a onda je nastavio dalje u Sibir. Gdje točno, nije navedeno zbog njegove sigurnosti. Planirao se vratiti u zatvor u kojem je služio kaznu, ali od te ideje je odustao. Sad živi u strahu...
- Bojim se osvete. Morat ću se skrivati. Nema smisla razgovarati s Wagnerovcima. Oni će me samo 'izbrisati'. Uzimaju na tisuće ljudi iz zatvora, govore ima da će to biti za njih dobro iskustvo, kako će brzo biti sa svojim bližnjima kod kuće, ali 90 posto ih pogine u Ukrajini. Vidio sam snimke na YouTubeu o ljudima koji su preživjeli svoj ugovor, ali to je tako malen broj u odnosu na one koji su poginuli - završava bivši zatvorenik.