To je to što me zanima!

Profesor Igor Dekanić: 'Cijene energenata od prije krize se vjerojatno nikad neće vratiti'

Dekanić je stručnjak za naftu i energente s bogatim iskustvom, ali je bio i aktivni svjedok i stvaranja hrvatske države i napisao je knjigu o kompleksima hrvatske politike. Razgovor pratite danas od 12 sati...
Vidi originalni članak

Profesor Igor Dekanić s Rudarsko geološko naftnog fakulteta u Zagrebu je gost u specijalnoj emisiji iz studija 24sata. Hoćemo li cijenu goriva zaista plaćati i 20 kuna? Zašto nam cijene rastu iako cijena nafte pada? Koliko smo sigurni s opskrbom plinom i naftom i po kojoj cijeni? Hoće li države Europske unije morati ograničavati cijene energenata zbog divljanja inflacije? 

To su neka od gorućih pitanja o kojima ćemo razgovarati. Dekanić je napisao niz znanstvenih djela o geopolitici i energetici, pa može dati široku sliku posljedica koje će za svijet donijeti ruska invazija na Ukrajinu i sankcije. Profesor je također i svjedok vremena i razvoja Hrvatske kao demokratske države. Od toga da je jedan od rijetkih oporbenih političara koje je predsjednik Franjo Tuđman potvrdio na važnu funkciju u "Zagrebačkoj krizi", pa do toga da je bio savjetnik za unutarnju politiku predsjednika Stjepana Mesića i napisao knjigu o uspjesima i kompleksima hrvatske politike. Također je bio na raznim funkcijama u Ini u njenim zlatnim danima.

Razgovor s profesorom Dekanićem koje vodi naš novinar Ivan Pandžić pratite od 12 sati na našem portalu, Facebook stranici i YouTube kanalu. 

Ostajete li kod tvrdnje da bi gorivo mogli plaćati 20 kn za litru?

Kada sam vidio da su se stekli uvjeti nove energetske krize pitali su me ima li granice za cijenu. Rekao sam da nema, da može cijena otići i do 20 i preko 20 kuna. 

Hoće li EU morati ograničiti cijenu energenata?

Postoje dva segmenta, energija spada u neelastične robe, a to znači da i ako cijena jako poraste, ne možemo ju prestati koristiti. Uvijek je i u sprezi ruku pod ruku s politikom. Energija također ima funkciju glavnog regulatora u ekonomiji jer utječe na tako puno stvari. Kada je u pitanju energija, u krizama se zaboravlja tržište i dolazi do državnih intervencija. To sada dolazi i iz EU, gdje se govori da će države moći same određivati cijenu i tako spriječiti preveliki skok. Vjerujem da će EU to napraviti. Već smo imali primjere u povijesti kada je to uspijevalo.

Mislite li da ćemo imati ovakvu krizu i sljedeće zime?

Vjerojatno će države intervenirati na način da će opet osigurati sredstva za financiranje strateških zaliha plina, kojima će se prevenirati novi skok cijena u jesen. Vjerojatno će se na neki način odgoditi funkcije tržišta energenata i pojačati državna regulativa u tom segmentu. 

Mislite li da će EU provesti embargo na uvoz nafte, a onda dugoročno i smanjiti potpunu ovisnost o ruskom plinu?

Vrlo teško, to se već pokazalo kao preveliki zalogaj. U onom prvom trenutku bilo je politički zgodno reći: 'obustavit ćemo uvoz sirove nafte za 6 mjeseci, a do kraja godina i uvoz derivata'. Onda je ispalo da pola EU to ne može učiniti. Sada političari moraju spasiti obraz i sada je već program lišavanja ovisnosti od ruske nafte do 2027, pa će doći do 2030. jer to je granica za neke zelene politike. To treba napraviti, ali ne u roku godine ili dvije.

Ako budu te sankcije, postavlja se pitanje gdje će Rusija s tim ogromnim količinama koje oni crpe, mogu li se oni preko drugih kanala rješavati toga i tako smanjiti cijenu nafte?

Mogu, ali opet uz neke ekonomske pa i ruske geopolitičke cijene. Kina je veliki rastući proizvođač i uvoznik nafte. Kina treba sve više nafte i Kina će trebati tu naftu, Indija također. Pretpostavimo sad položaj Rusije kao izvoznika i da svu naftu prodaju Kini i Indiji. Oni će tada tražiti veći popust nego je to bio slučaj sa 27 članica EU i Rusija će biti neki svojevrsni talac Kine. Tako je i Rusija u kompleksnoj situaciji pa je to i jedan od razloga zašto bi se mogao zaustaviti rat.

Za 90 dana ističe moratorij na trošarine za litru. To je utjecalo da bude niža cijena, hoće li Vlada produžiti taj mehanizam ili vratiti na staro?

Moguće je da će produžiti ovaj mehanizam ili će vratiti na staro pa kombinirati s mehanizmom sniženja poreza, ili će zadržati jedno i drugo, što je vjerojatnije. To će raditi dok kriza traje, a onda će poslije sve opet biti prepušteno tržištu.

Ostatak razgovora pogledajte u videu.

Idi na 24sata

Komentari 53

  • 16.05.2022.

    Zašto su u Mađarskoj derivati pola eura jeftiniji. Nije sve u trošarinama. Nama se cijena benzina od strane Mol-a računa prema tržištu u Đenovskom zaljevu, a derivati su proizvod ruske nafte koju je Mol preradio nakon što ju je uvezao iz rusije Družbom, Đenovski zaljev? Strava. Manja cijene derivata olakšanje je građanima i gospodarstvu. Dok mi pušimo susjedi su puno konkurenjiji pa i dalje kupuju po HR

  • 16.05.2022.

    Nafta  iz cjevovoda, da li iz smjera  mora ili Sibira, mogla je  SAMO  u Sisak, u rafineriju, nikako iz nje. No  onda je jednostrano, od strane HR, napravljen i izveden PROJEKT kojim je taj smjer preokrenut u smjer da domaća nafta, koja se šlepovima  Savom i cijevima iz Strušca slijevala u Sisak i prikupljala u rafineriji, može ući u  magistralni cjevovod i put Mađarije.  Svi smo znali da potpis Memoranduma znači kraj rafinerije i otkaze u naftnoj struci, da će ostati skladištari i vatrogasci.  Odnedavno bivši ministar rekao je  tada da ni premijer ne mora sve znati, bitno je da je dobro bio upućen ministar ispred njega i njihov realizator posla koji je novac vozio u gepeku i posjećivao Remetinac iznutra. No, sprdačina je predati domaću naftu kad su i na istoj lokaciji domaće rezerve. Tko će njih preraditi. Vožnja vlakom u Rijeku= kalvarija, Opasno je biti bez svojih energenata. Ja bih razvrgnuo Memorandum .  Uostalom, Orban laže EU jer svu naftu može dobiti preko nas no Putin mu je prebitan.

  • 16.05.2022.

    Gospon Dekanić, MOL u HR treba razvijati INA-u kao strateški partner. Zašto se dopušta da joj kao 100%-tni vlasnik Tifona bude konkurent. Dok je INA bila u našem vlasništvu Vlada preko Agencije za trž. natj. to nije dozvolila. Ovako MOL bere vrhnje , dobit je sva njegova, preko Tifona, a INA-inim poslovanjem dirigira, upravlja troškovima , i prikazuje dobit koliko želi. U 19. godina  u INA-i nije napravio modernizaciju več je jednu rafineriju potpuno ugasio i fizički i kadrovski rasrurio, a druga uglavnom ne radi. MOL mora prodati Tifon, a HR ga treba kupiti.

Komentiraj...
Vidi sve komentare