Milivoje Đorđević Mišo (65), diplomirani ekonomist, invalid bez noge iz Slavonskog Broda, više neće morati tražiti milostinju pred katoličkom crkvom, s kojom bi prehranio bolesnu suprugu i sebe. Poduzetnik Mladen Jurasović, odlučio mu je pomoći. Zaposlio je Mišu, koji će od sada raditi na administrativnim poslovima vezanim za prijam repromaterijala i isporuku gotovih proizvoda u njegovoj tvrtki.
POGLEDAJTE VIDEO:
'Postupio sam čisto iz srca, ljudski'
– Postupio sam čisto iz srca, ljudski. U mojoj odluci podržala me obitelj, prvenstveno sin Tomislav. Gospodina poznajem nekoliko godina, viđao sam ga pred crkvom, dao bih mu nešto novca, ali nisam ni približno znao da je u takvoj situaciji. S obzirom na godine i iskustvo, mogu procijeniti kome je pomoć uistinu potrebna. Ljude ne dijelim po nacionalnosti ili vjeroispovijesti. Tako sam se ponašao i u ratu kao hrvatski dragovoljac. Tako sam odgojen – rekao je Mladen Jurasović.
Mišo je 1973. godine u BiH u teškoj prometnoj nesreći izgubio nogu. Diplomirao je ekonomiju i 10 godina je radio u struci, a u vihoru rata 1992. godine došao je u Hrvatsku. Morao je prositi, odnosno kako kaže, baviti se nečim što nije volio.
- Tako sam se jadno osjećao da je to bilo nenormalno - rekao je Đorđević. Zbog prosjačenja se često znao naći i u neugodnim situacijama. Tako ga je jednom uoči Božića privela policija te je morao platiti 3500 kuna kazne.
O životnim mukama Milivoja Đorđevića je 24sata pisao i u listopadu prošle godine.
Bio je očajan i u strahu da će ga protjerati
- Supruga i ja smo više gladni nego siti. Primoran sam ići pred crkvu, a živimo od milostinje koju mi ljudi daju - kazao nam je tada Mišo. Supruga mu je teško bolesna i gotovo nepokretna, a živjeli su od njezinih 480 kuna socijalne pomoći. Mišo je od milostinje kupovao hranu i lijekove za oboje.
Tada je i za stanarinu bio dužan pet mjeseci vlasniku stana koji mu je rekao da mu više ne može opraštati, te da će, ako uskoro ne plati, morati izaći iz stana. Boravak na temelju kojeg je dobio i zdravstveno osiguranje, koje bi trebao plaćati 480 kuna, mjesečno mu produljuju. No, Mišo nije imao od čega to plaćati, pa se HZZO-u popeo na 20-ak tisuća kuna. Boravište ima do 2019. i rekli su mu da mu ga neće produljiti ako ne izmiri dugovanja. Bio je očajan i u strahu da će ga protjerati.
'Neopisiv je osjećaj da nešto vrijediš'
Međutim, Miši se osmjehnula sreća i napokon je dobio posao.
- To je nešto neopisivo, kada sam došao kući i rekao supruzi, nismo mogli vjerovati da je to tako. A eto, istina je. Moj život je tužna priča s happy endom. On je moj spasitelj, da nije njega... Osjetiš da nešto vrijediš, da nisi nula, ljudi shvate da nisi propalica. Život ide dalje riješio sam svoje egzistencijalno pitanje i hvala dragom prijatelju mom - rekao je Mišo.
Platili su mu i 22.000 kune duga prema HZZO-u.
'Kad smo mu pomogli bio sam ispunjen posebnim duševnim mirom'
– Novcem kojim smo riješili financijske probleme gospodina Đorđevića planirali smo nešto drugo raditi, ali ipak smo odlučili da možemo sačekati do jeseni i do tada tu investiciju odgoditi. Moram vam reći da mi se dogodilo nešto neobjašnjivo tog dana kad smo mu odlučili pomoći. Bio sam ispunjen posebnim duševnim mirom. Lijep je to osjećaj kad znaš da nekome pomažeš - rekao nam je Tomislav.
Dodaje da je mlad te da zna kako ima još vremena da si ispuni sve svoje želje.
- U slučaju gospodina Đorđevića smatrao sam da je potrebnije pomoći tom čovjeku i to je naša želja - rekao Tomislav.
Mišo u suzama: Ima još dobrih ljudi...
Mišo je bio presretan.
– Mogu samo reći da ima još dobrih ljudi. Što se tiče institucija, nitko mi nikad, unatoč mojem traženju, nije odgovorio niti mi pomogao. Zahvaljujući Mladenu, supruga i ja smo riješili svoju egzistenciju. Istina, nakon što mi je rekao da će pomoći, sljedeće ga nedjelje nije bilo na misi u crkvi, pa sam malo i posumnjao. Čuo sam da je dobio gripu i da ga je to spriječilo – kroz suze nam je još u ožujku rekao Mišo.