Na sarajevsku Gradsku tržnicu Markale 28. kolovoza 1995. godine, oko 11 sati, ispaljeno je pet minobacačkih granata kalibra 120 milimetara. Ubijene su 43 osobe, a 84 su teško ranjene. Napad na tržnicu bio je jedan od najtežih zločina nad civilima tijekom opsade Sarajeva. Granate su, prema utvrđenjima Haškog tribunala, ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske, snaga ratnog zločinca i krvnika Ratka Mladića, iz smjera Trebevića. Mladić je 27. kolovoza ove godine umro u zatvorskoj ćeliji u Haagu, gdje je služio doživotnu kaznu zatvora.
Taj je zločin, uz genocid počinjen u Srebrenici, bio izravni povod za intervenciju NATO-a protiv Mladićeve vojske i višetjednu kampanju zračnih udara što je otvorilo put kopnenoj ofenzivi Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH i oslobađanju većeg dijela okupiranog teritorija čime su se stekli uvjeti za mirovne pregovore u Daytonu kojima je okončan troipolgodišnji rat u BiH.
Markale su tijekom opsade Sarajeva bile jedno od mjesta na kojima su građani nabavljali osnovne potrepštine, a tog su jutra ljudi čekali u redovima za kruh i druge namirnice. Među ranjenima 28. kolovoza 1995. bio je Ismet Svraka. Tog jutra stajao je nekoliko metara od mjesta na kojem je eksplodirala granata, zajedno s dvojicom prijatelja. Obojica njegovih prijatelja poginula su, dok je Svraka teško ranjen.
- Rukama sam se po glavi opipao, kažem: čitava mi glava, dišem, mogu disati. Ali noge nisam osjećao. Čuo sam, sve sam čuo: daj ovog, daj onog, bilo je tu psovki, galame, panike - prisjetio se Svraka. U eksploziji je ostao bez lijeve noge, a u bolnici Koševo amputirana su mu i dva prsta na lijevom stopalu. Iz trbuha su mu izvađeni geleri.
Jedan od policajaca koji je sudjelovao u očevidu i kasnije svjedočio pred Haškim tribunalom prizore na Markalama opisao je kao "posljednji, najdublji krug Danteovog pakla".
Među liječnicima koji su tog dana spašavali ranjene bio je prof. dr. Ismet Gavrankapetanović. Tada mladi liječnik na ortopediji, nakon što su se oglasile sirene i počeli pristizati ranjeni, otrčao je na staru kirurgiju.
- Ismete, trči dole, pravi je pokolj! - rekao mu je tadašnji šef, profesor Safet.
Gavrankapetanović se i danas sjeća prizora koji ga je dočekao u bolnici.
- Dovezena su 84 teško ranjena građanina Sarajeva. Sjećam se da sam praktično utrčao na staru hirurgiju, završivši redovne operacije na ortopediji - prisjetio se u razgovoru za Fenu.
Ratne godine već su liječnike naučile raditi u iznimno teškim uvjetima, bez redovitog snabdijevanja strujom i vodom. No broj ranjenih tog 28. kolovoza bio je ogroman. Medicinska trijaža već je bila obavljena, a pred liječnicima je ostao težak zadatak, odlučiti kome će prvo pružiti pomoć.
- Ušao sam u operacione sale i gledao kojem stolu prvom prići - rekao je Gavrankapetanović.
Operacije su trajale cijeli dan i cijelu noć, sve do zore 29. kolovoza. Liječnici su se borili za živote ljudi s teškim ozljedama kakve su, prema Gavrankapetanoviću, "prevazilazile ljudsko iskustvo".
Dok su na Markalama ostala tijela ubijenih civila, u sarajevskoj bolnici trajala je borba za one koji su preživjeli napad.
Gavrankapetanović je godinama kasnije govorio o prizorima koje je tog dana vidio, ozljedama, licima ranjenih, krikovima i tišini koja je uslijedila.
- Sjećanje je zalog da se povampireno zlo uništavanja nevinih ljudskih bića više nikada ne ponovi - poručio je Gavrankapetanović.
Markale su bile meta granatiranja i godinu i pol ranije. U veljači 1994. godine Vojska bosanskih Srba granatirala je tržnicu s položaja na području sela Mrkovići. Tada je poginulo 68 ljudi, dok je 144 ranjeno.
Haški tribunal utvrdio je da su oba napada bila dio šire kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja protiv Sarajeva, čiji je cilj bio teroriziranje civilnog stanovništva. Za zločine počinjene tijekom opsade Sarajeva, uključujući napade na Markale, pravomoćno je na doživotni zatvor osuđen Stanislav Galić, zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske. U presudi Galiću iz 2006. godine navedeno je da napad na Markale predstavlja primjer granatiranja u kojem su civili bili namjerno ciljani.