Bilo je to 25. listopada 1991. dok se JNA u brzini povlačila iz Slovenije, a Hrvatskoj, zajedno s pobunjenim hrvatskim Srbima, spremala otvoreni rat i agresiju.
- Ja sam Hrvat, neću i ne mogu pucati na Hrvate - rekao je pilot Rudolf Perešin austrijskoj kontroli leta. Tog je dana, kao pripadnik JNA, poletio MIG-om 21 s bihaćkog aerodroma.
- Tim činom Rudi je otvorio pogled svijetu kakav je rat kod nas. Njegovim preletom i bijegom nismo dobili zrakoplov, no dobili smo pilota - kazao je brigadni general Dražen Šćuri, zapovjednik HRZ-a i PZO-a, na 20. obljetnici preleta i 7. Memorijalu u Ivanić Gradu i Cagincu, gdje je Perešin proveo djetinjstvo.
U jednom dokumentarcu Perešin je opisao što je osjećao dok je rulao austrijskom pistom u srebrnom avionu s crvenom zvijezdom.
- Spustio sam se na visinu od 100 metara, izvukao stajni trap, jasno vidio pistu aerodroma i sam grad Klagenfurt. Sletio sam bez problema.
- Nisam bio uzbuđen. Nisam se ni bojao. Istina, mučila me mala neizvjesnost - kazao je legendarni pilot Perešin. Preko austrijskih Alpa i Bleiburga, s oko 1100 kilometara na sat, ušao je tako u austrijski zračni prostor. Nakon preleta neprijatelj je bio potpuno zbunjen. Za austrijske medije Perešinov prelet bio je tek bizarna epizoda rata u susjedstvu koju su lansirali kao ekskluzivu. U Hrvatskoj, izloženoj srpskoj agresiji, kapetan prve klase Rudolf Perešin postao je pravi nacionalni junak.
Srpska ratna propaganda, pak, bila je potpuno zbunjena. Kako objasniti da im je pilot Hrvat, ispred nosa, s najvećeg vojnog aerodroma Bihać, gotovo “maznuo” nadzvučni borbeni avion i mirno sletio u Austriju. Pa su izmislili da je Perešin zatražio politički azil u Austriji. A nije. Jasno je rekao prvom austrijskom vojniku koji je prišao njegovu MiG-u i zbunjeno ga pitao što radi tu.
- Dezertirao sam iz JNA jer nisam sposoban ni voljan pucati na hrvatske vojnike.
Pukovnik austrijskog ratnog zrakoplovstva, borbeni pilot Dieter Szolar, kasno navečer tog 25. listopada, sreo se s Perešinom u jednoj gostionici u Felekirchenu gdje je vojska, nakon kraćeg ispitivanja na aerodromu, sklonila hrvatskog pilota.
Bijeg je bio kompliciran i opasan pothvat
Szolar, očito oprezni tip, odmah je Rudija prebacio u jedan privatni stan. Shvatio je da se i neki azilanti Srbi “muvaju” u gostionici.
- Rudolf Perešin predao je svoju vojnu odoru i osobno naoružanje. Dobio je civilno odijelo koje mu nije pristajalo, pa sam mu donio donje rublje, pribor za osobnu higijenu i voće- ispričao je detalje pukovnik Szolar u dokumentarcu “Let za pamćenje”.
Bijeg hrvatskog pilota s aerodroma Željava kraj Bihaća bio je komplicirani i opasan pothvat koji se u potpunoj tajnosti spremao mjesecima. Bez Perešinove supruge, Ljerke, to svakako ne bi bilo moguće. Ona je prva stupila u kontakt s hrvatskom stranom i prenijela mužu da postoji interes hrvatskih vlasti da Rudi preleti doma. Kad se vratila, nije znala kako započeti razgovor sa suprugom.
- Znam da je nemoguće, ali... I ja njemu sve prepričam, a on mi kaže: ‘Pa nije to nemoguće - ispričala je gospođa Perešin jednom prilikom u intervjuu za Jutarnji list. Trebalo je dočekati još i signal iz Zagreba dok se u Bihaću sve više kuhalo. Od početka 1991. rasle su ratne tenzije, a pogotovo nepovjerenje prema Hrvatima. Ni u Hrvatskoj na obitelj vojnog pilota JNA, pa uz to još Hrvata iz Gornje Stubice, nisu baš blagonaklono gledali.
- Ali kako im objasniti što Rudi sprema - govorila je njegova supruga.
Šifra za bijeg: 'Rudi dođi na vjenčanje u Austriju'
Konačno, došla je i potvrda iz Zagreba. Šifra za prelet i bijeg u slobodu je bila: “Rudi, dođi na vjenčanje u Austriju. Uzmi kameru i aparat”. U sasvim običnom telefonskom razgovoru.
Nakon četiri dana boravka u Austriji Perešin je pušten i u tajnosti prebačen u Zagreb. Sad je obitelj Perešin, napokon, bila na okupu. U svojoj zemlji, među svojim ljudima. Rudolf je nastavio letjeti u HRZ-u i uskoro je postao zapovjednik elitne 1. lovačke eskadrile HRZ-a. Njegov bijeg s MiG-om (koji su zadržali Austrijanci) najavio je dolazak i drugih hrvatskih pilota. Sredinom svibnja 1992. s vojnog aerodroma Užice u Split i Zagreb preletjeli su kumovi Ivica Ivandić i Ivan Selak. Prije njih u veljači 1992., u posebno dramatičnim okolnostima leta, to je učinio i Danijel Borović, koji je sletio u Pulu.
Poginuo u akciji Bljesak
Iako je rođen u Gornjoj Stubici 1958., Perešin je kao dječak se s obitelji preselio u Caginec. Ondje je završio osnovnu školu, a s 14 godina otišao je na vojnu akademiju.
'Njegov prelet bio je poticaj i nama'
Na 20. obljetnici preleta 2011. bio je i Rudolfov brat Drago Perešin, njegova majka Zorica i sestra Biserka kao i Rudijeva supruga Ljerka s kćeri Daliborkom te unučicom Karlom.
- Ponosan sam na bratov prelet. U to je vrijeme osjećaj bio strašan, no svi smo bili sretni. Njegov pothvat bio je poticaj i nama i drugima za razne akcije - kazao je Drago Perešin.