Meni je uistinu žao što se to dogodilo, još jednom se želim ispričati obitelji tog mladića zbog svega, kazao je u utorak na Županijskom sudu u Velikog Gorici Džemal Paloš (62). Optužnica ga tereti da je na Uskrs, 16. travnja prošle godine, na autobusnoj stanici u Oreškovićevoj ulici u Zagrebu s izravnom namjerom nožem ubio Antu Škembera.
Paloš rezolutno odbacuje tvrdnju da je riječ o bilo kakvoj namjeri.
- Tog 16. travnja gledao sam prijenos iz Vatikana, a potom pješke krenuo prema Dugavama. Htio sam prošetati, no kod izlaza iz naselje Veliko Polje uhvatila me kiša. Dok sam se vratio kući po kišobran počeo je pljusak pa sam odlučio krenuti na drugu stranu na autobus. Poslijepodne, kad sam se vraćao kući, otišao sam do Importanne centra gdje stoji autobus. On je već bio tamo, ali nije još bio na stanici pa nisam otišao na wc, iako imam problema s mjehurom jer nisam htio da mi pobjegne autobus - prisjećao se Paloš.
U autobusu 268 za Veliku Goricu je sjeo na treće mjesto do vozača. Osim njega u autobusu je bilo još pet-šest ljudi. Nije pratio vožnju jer je surfao na mobitelu. Zna da je na jednoj stanici netko ušao i pričao nešto sa vozačem.
- Taj glas je prošao do srednjih vrata, a onda je vozač ugasio motor autobusa. Fino sam mu rekao: 'Gospodine ako ste socijalni slučaj ili branitelj pokažite dokument, ako ne, maknite se'. On je odgovorio nešto u stilu: 'Što pričaš stari? Puši ku*ac!' i onda sam odjednom dobio aperkat u glavu. Taj me udarac iznenadio - opisivao je dalje Paloš.
Ni u jednom trenutku nije spomenuo ime ni prezime ubijenog mladića.
- Primio sam ga za nadlaktice da mi ne može zadati novi udarac i uspio sam ga nekako izgurati van. Okrenuo sam glavu vozaču, još sam stajao na stepenici kad sad dobio udarac u nogu tako da sam pokleknuo - kazao je Paloš, a potom podignuo nogavicu kako bi pokazao da i danas ima trag gdje je dobio udarac, koliko je on bio jak.
- Osjetio sam da mi se vrti, da ću pasti i pomislio, zar je ovo moj kraj? Tad sam instinktivno, valjda mi je proradio instinkt ratnika, posegnuo u džep po taj nož. Htio sam ga samo uplašiti i pokazati mu da imam oružje kako me više ne bi napadao. Ne znam u kojem trenutku je došlo do kontakta između mog noža i njegovog tijela jer se uboda ne sjećam - tvrdio je Paloš uvjeravajući sud da je nož držao u ruci uz tijelo te da njime nije zamahnuo prema Škemberu.
POGLEDAJTE SNIMKU:
Potom je nož spremio natrag u džep i vratio se kući. Nikome događaj nije spominjao jer ga je "bila sramota reći da je dobio batine".
Prije nego se vratio u autobus vidio je Škembera kako se udaljava i odlazi prema stražnjim vratima. Ono što Paloš, ni ostali putnici nisu mogli vidjeti je da je Škember teturajući smrtno ranjen napravio tek nekoliko koraka, nakon čega je pao na travu gdje su ga pronašli prolaznici. Ni oni nisu vidjeli da je ranjen, sve dok mu nisu zadigli majicu i ugledali malu rupicu. Nigdje na njegovoj odjeći, kao ni na Paloševoj nije bilo krvi.
Dva dana nakon događaja, u utorak, Paloš je na poziv prijatelja otišao s njim u Starigrad pomoći mu u uređivanju apartmana. Tamo su ga u srijedu zvali policajci iz Heinzelove.
Dovezli su ga natrag u Zagreb, a čim je čuo zbog čega ga traže dragovoljno im je predao nož Nato Military, koji je dobio kad je u kolovozu 1990. helikopterom poletio za Knin, te odjeću koju je nosio kobnog dana. Objasnio je i da je nož nosio sa sobom u džepu unazad godinu dana iz straha da ne završi kao prijatelj i suborac, također bivši ratni zapovjednik, koji je nestao, kako bi ga pronašli mrtvog kod Rugvice. Ipak, nož nije ponio na more jer "mu tamo ne treba".
POGLEDAJTE VIDEO:
Županijski državni odvjetnik istaknuo je činjenicu da se Škemberova rana nalazila na 1,2 metra od zemlje te da nije bila nisko kako bi se očekivalo ako je istinita tvrdnja da je Paloš držao ruku uz tijelo, kao i da je rana, prema nalazu vještaka, bila duboka čak deset centimetara. Duljina oštrice noža je 7,6 centimetara, što znači da je Paloš u Škembera zario i tupi dio koji se nalazi uz dršku noža.
Paloševa odvjetnica Dubravka Krklec u završnim riječima je riječima istaknula i brojne olakotne okolnosti koje sud treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Među njima su njegova neosuđivanost, dob, sudjelovanje u Domovinskom ratu te profesionalni i osobni put bez ijedne mrlje, činjenica da je obiteljski čovjek s troje djece te da je surađivao s policijom i predao im ključni dokaz, a to je nož. Otkrila je i da je Paloš Škemberovoj obitelji kao djelomično obeštećenje ponudio svoju vikendicu jer druge imovine nema, tek kuću u Velikom Polju u kojoj živi s obitelji.
Za drugu točku optužnice u kojoj ga terete za nedozvoljeno držanje oružja jer su u njegovu podrumu našli cijeli arsenal oružja, Paloš je priznao krivnju i objasnio da je to oružje zaostalo još od rata te da su mu ga donosili suborci. Nije ga predao policiji, iako je to mogao bez sankcija učiniti, jer je na njega zaboravio.
Predsjednica sudskog vijeća Nataša Brleković presudu Palošu izreći će u petak. Današnje ročište nije pratio nitko od obitelji ubijenog mladića, no njihove interese zastupao je odvjetnik Krešimir Vitajlović.