Riječanin Saša Pavlić, frustriran činjenicom da je u Fondu za rijetke bolesti tek nešto više od 20 tisuća kuna, a za vojne avione našlo se 500 milijuna dolara, od Rijeke do Zagreba odlučio je ishodati Križni put.
POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:
Od subote pješači starom cestom Rijeka-Zagreb noseći drveni križ na leđima.
- Čitajući jedne dnevne novine na jednoj stranici smo imali tekst o tome kako djeca ne mogu dobiti lijek koji im je potreban da bi kvalitetnije živjela jer se nema novaca, a dvije stranice dalje se priča o nabavi aviona vrijednih tri milijarde kuna. Nisam mogao prijeći preko toga i praviti se da to nisam vidio. Krenuo sam u subotu popodne poslije posla i evo hodam već dva i pol dana - rekao nam je Saša.
Na leđima nosi križ koji je sam napravio. Težak je 20 kilograma, a ruksak na leđima još toliko.
- Do sada je prošlo je bolje od očekivanog, jer nisam baš u nekloj formi. Mislio sam da ću izdržati do Delnica, ali kad sam vidio da je ova akcija naišla na odaziv, i kad su me zvali i roditelji bolesne djece, jednostavno sam odlučio da to moram napraviti za njih i doći do kraja - navodi Saša i dodaje: 'Cilj je prenijeti poruku, ovo je apel na savjest. Ne hodam protiv nikoga, nisam ni protiv kupovine aviona, ali moj apel ide na to da svatko postupi po vlastitoj savjesti. Neka političari malo stanu i razmisle kamo idemo'.
- Ako nemamo za djecu i nemoćne, onda ne možemo kupovati avione. Imali su 27 godina od samostalnosti da stvore Švicarsku koju su nam obećavali i da su to učinili onda bi danas imali i za djecu i za avione i za sve. A što su oni radili? To ostavljam njima na savjest - govori Saša.
Navodi kako njegov križni put nema veze s politikom ni religijom.
- Iza mene ne stoji nitko. Ovo je trenutak jedne inspiracije koja me motivirala da ovo napravim i nastojat ću dati sve od sebe da se nešto promijeni. Ja sam svoje napravio i neka i ostali postupe po svojoj savjesti - govori.
Prvi dan je spavao u šatoru na Jelenju, a sinoć u Skradu kod prijatelja.
- Nakon jučerašnjeg tempa sinoć sam bio na izmaku mislio sam da ću jutros biti sav raskliman, ali nisam. Baš je kao da krećem ispočetka. Ne boli me ništa i pičim. Ljudi na koje nailazim su divni, izlaze iz kuća, pitaju, vraćaju se, nose mi i više nego što mi treba. Jedni su me čekali dva sata da naiđem. Predivno, baš lijepo. Dali su mi 100 kuna, nisam htio primiti, ali toliko su bili uporni da nisam to mogao odbiti, proslijedit ću ih dalje na prvu škrabicu na koju naletim. To je bio njihov iskaz podrške - govori nam Saša.
Poručuje da ljudi iskoriste ovaj dan i neka postupe po savjesti, neka učine što smatraju ispravnim. Saša dnevno prođe 60-ak kilometara.
- Očekujem da ću u Zagrebu biti u utorak, najkasnije srijedu. Idem do Markova trga. Ovim putem moram pozdraviti svoju obitelj. Ova četiri dana nisam s njima, a imam sina i kćer koja ima godinu dana, ovo joj je prvi Uskrs. Oni su žrtva mog pohoda. Bili su bez mene su za ovaj Uskrs - kaže Saša.
- Želim da ova Vlada zagrabi u isti bunar u kojem je našla 500.000.000 USD za kupnju borbenih zrakoplova i napuni fond za rijetke lijekove sa barem 10 posto tog iznosa - poručuje Pavlić.
Riječ o njegovom pothvatu proširila se rutom kojom hoda pa ga mješani dočekuju i okrepljuju hranom i pićem. Neki mu čak nude i novac. Za sad je došao do Skrada. Saša je malo ozlijedio nogu. Iz Rijeke je zato stigao Marin Miočić Stošić, prijatelj Sašin i poznati aktivist, te mu pomogao nositi križ.
Sašin Križni put možete pratiti na Twitteru.