Te se kratke i, pokazalo se, vrlo značajne polemike ne sjećaju niti svi sudionici. Rasprava se, kao i mnoge za koje se tek kasnije ispostavi da su se bavile bitnom temom, desila slučajno i gotovo s istim, dakle slučajnim povodom. Ono što je vrijedilo zapamtiti jesu riječi veterana zagrebačkog punka koji je glasno upitao što, zaboga, sprečava vlasnike svih nenarodnjačkih klubova da se ponašaju kao vlasnici narodnjačkih, da investiraju u, rekao je, zvuk - a ni malo make upa za interijer nije nebitno - koji je u svakoj, ali svakoj folkoteci bio i ostao bolji nego na mjestima gdje se sluša, vrlo uvjetno rečeno sluša, glazba bez klavijatura iz kojih izlazi nešto što podsjeća na tonove s obala rijeke Ganges ili pokvareni fliper.