Novo poskupljenje plavog dizela nam je golemi problem, ali rastu i cijene svih drugih ulaznih troškova. Umjetno gnojivo je već sad 50-ak posto skuplje, a ide proljetna sjetva. Stižu teški dani za hrvatskog ratara, kaže nam to Željko Mihelić, novi predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.
Vlada je u ponedjeljak donijela nove cijene svih goriva koje su ipak niže nego što bi u utorak bile na benzinskim crpkama. Ipak, poskupljenja se nastavljaju. Iako većina građana gleda benzin, on će sa sadašnjom, ograničenom cijenom od 1,66 eura za litru biti skuplji oko 14 posto u odnosu na prije mjesec dana. Eurodizel je trebao otići na rekordnih 2,06 eura, ali je s Vladinom intervencijom završio na 1,85 eura za litru. Time je dizel u cent stigao rekordnu cijenu iz svibnja 2022. godine. U mjesec dana je eurodizel poskupio 25 posto. Već to znači neizbježni porast cijena prijevoza robe, a to onda znači i poskupljenje krajnjih proizvoda na policama trgovina.
Ali apsolutno najveći rast je na plavom dizelu, pogonskom gorivu poljoprivrede i ribarstva te se zato poljoprivrednici hvataju za glavu. A to poskupljenje će neumitno biti preliveno na više cijene, ali i možda uništiti neke manje proizvođače. I uz ograničenu cijenu, litra plavog dizela od utorka stoji 1,36 eura ili 14,3 posto više nego u ponedjeljak. Kad je Vlada prvi put intervenirala, 9. ožujka je cijena plavog dizela bila 80 centi. To znači da je samo u mjesec dana ključno gorivo prehrambene proizvodnje poskupjelo nevjerojatnih 70 posto. Konkretno, poljoprivrednik je 200 litara plavog dizela platio 160 eura, a sad će istu količinu platiti 272 eura!
- To će još smanjiti produktivnost i efikasnost koji su ionako niski te će se odraziti na konkurentnost naših proizvoda. Naročito će biti pogođeni mali poljoprivrednici koji nemaju niti financija niti tehničkih mogućnosti za stvaranje zaliha. Sjetva kukuruza će bi znatno skuplja, a njegova cijena je na burzi. Veće cijene gnojiva znače da će poljoprivrednici i manje gnojiti, a to opet znači niže prinose. Vlada je donijela mjere za pomoć, ali bojim se da s ovim poskupljenjima to neće biti dovoljno - kaže nam Mihelić.
On je i sam stočar te ima farmu na kojoj ima više od 100 grla junadi. Trošak mu je viši, a kaže da cijene junetine također ovise o burzi i postoji granica koju su potrošači spremni platiti, a ona ne prati enormni rast troškova proizvođača. Ako ovaj rat potraje i troškovi budu visoki, to će značiti i propast onih manjih proizvođača koji neće moći izdržati dvostruke škare: povećanje troškova proizvodnje s jedne i pritisak tržišta da se ne povećava cijena gotovog proizvoda s druge strane.
- Svi trebamo biti svjesni da ovakvi troškovi znače i povećanje cijena. I to ne u istom udjelu kojim poljoprivrednicima rastu troškovi. Ako ovo ludilo na Bliskom istoku i stane u roku 15 dana, trebat će puno dulje da se sve odrazi i na tržište energenata. Svaki put se uvijek priča o cijeni za krajnjeg potrošača, ali poljoprivrednici su u puno gorem položaju. Sigurno da će ovo utjecati na to da bi se naša proizvodnja još mogla smanjiti, a neki mali neće moći opstati jer nisu akumulirali zalihe - kaže nam agronom i profesor Ivo Grgić.
Grgić kaže da nije pristalica prevelikog ograničenja cijena plavog dizela jer bi u suprotnom mogle nastati nestašice ako se distributerima ne isplati prodavati tu vrstu goriva.
- Bez plavog dizela nema poljoprivrede. Ministarstvo poljoprivrede bi trebalo imati točnu potrošnju svakog proizvođača. I najpoštenije bi bilo da onda, kad kriza prođe, pokrije svima dio troškova plavog dizela koji su nastali zbog povećanje cijene. Primjerice, 70 posto - kaže Grgić.
Prijevoznici su krvotok gospodarstva. Sva proizvedena roba, od igle pa do hrane i namještaja, treba biti prevezena od tvornice do logističkih centara i dalje u trgovine. Bilo da stiže iz uvoza, bilo da je domaća proizvodnja, trgovina ne funkcionira bez kamiona koji sve razvoze. A ti kamioni troše dizel. Petar Šimić iz domaće velike prijevozničke tvrtke Primaco kaže da su poskupljenja neizbježna.
- Gorivo je oko 30 posto troška, a ono je poskupjelo 25 posto u mjesec dana. Poskupjele su od početka godine i registracije zbog povećanih naknada za ceste, sama nabava kamiona i prikolica, ali i njihova osiguranja. Rasle su i plaće vozača. Tako da na tržištu moraju ići poskupljenja prijevoza barem između 10 i 15 posto. Prijevoznici ne posluju s velikim maržama i ne mogu izdržati takav udar. Naši ugovori ovise o cijeni goriva, a kad one padaju, mi spuštamo cijene. Ali istina je da se to često ne vidi na policama, gdje cijene ostaju iste - kaže nam Šimić.
Šimić ističe i kako kod prijevoznika nema nekoliko većih tvrtki koje drže većinu tržišta, nego je uglavnom riječ o prijevoznicima sa sedam-osam kamiona. Njegov Primaco je jedan od najvećih, ali opet s ostalim sličnima drži tek mali dio tržišta.
- Ovo je jako konkurentno tržište i marže su male pa nema prostora za odricanje od marži kao u nekim drugim sektorima. Pitanje je hoće li pasti narudžbe ako sve poskupi krajnjim kupcima. Ali mi nemamo izbora. Ako je neisplativo raditi, kamioni će jednostavno stati - zaključuje Šimić.
Čini se koji cent, ali cijene stalno rastu
U odnosu na prošla dva tjedna, sad ćemo eurosuper 95 plaćati četiri centa više, a eurodizel 14 centi više. Poljoprivrednici će litru plavog dizela plaćati čak 25 centi više nego u proteklom razdoblju. Te ograničene cijene ne vrijede za premium goriva, ali ni na autocestama. One su više.