Priča o izgubljenome mladunčetu kojeg je majka medvjedica ostavila na cesti u veljači prošle godine dobila je sretan epilog.
Medvjed Matija je odrastao, puno jede i uživa u pažnji. A kako i ne bi kad se o njemu i drugih desetak medvjeda utočišta Kuterevo na Velebitu brine ekipa mladih i marljivih volontera iz cijelog svijeta, predvođena starosjediocem i domaćinom Ivanom Crnkovićem Pavenkom.
Pogledajte video: Sjećate se ovog mede?
Medvjedića su na cesti kraj Vrbovskog našli lovci, imao je samo 2,4 kg. Smjestili su ga u oporavilište u zagrebačkom ZOO vrtu, nakon čega su ga dovezli u Kuterevo gdje danas izleda sretno i zadovoljno.
Matija je odrastao iako mlad medvjed, kroz par mjeseci će napuniti dvije godine. Još uvijek je sam u svojem ograđenom prostoru i kako doznajemo u skoništu - čini se kako se zaljubio jer stalno pogledava jednu medvjedicu.
Ostao je zaigran i malo se pravi važan.
Pripremaju ga za zimu
- Netko mu je donio gumu nekog većeg vozila pa se stalno s njom igra, prevrće je i pravi se da je ljepotan. Razgovara sa stablima i grmljem, zaigran je - prepričava nam Pavenka Matijino ponašanje.
Polako ga pripremaju za zimu, dobit će slamu i udobnije skonište, zima na Velebitu ipak nešto ranije dolazi.
Po pitanju hrane ne bira, sve jede, a najdraže su mu sjemenke suncokreta i ostatci voća i povrća.
Volonteri ništa ne bacaju i nastoje stvarati što manje otpada.
- Ima trbuščić, debel je - priznaje Pavenka.
Kaže i kako već krajem studenog, oko Svete Kate, medvjedi budu spremni za umirivanje. Dakle, medvjedi ne spavaju zimskim snom već se umiruju pa se hrane kroz masne zalihe koje spreme tokom jeseni.
- Kada dođe snijeg i duži period hladnoće medvjedi će se polako skloniti i umiriti u svojim skloništima - objasnio je Pavenka.
A tko su mladi volonteri koji skrbe o životinjama? Ove godine ekipu čine mladi ljudi koji žive diljem Europe, a u Kuterevo su došli ili samostalno ili kroz razne projekte kako bi isprobali “jednostavan način života”.
Većina ih dođe na godinu dana pa nauče raditi sve sezonske poslove. Uz to kuhaju, održavaju životni prostor, pomažu u lokalnoj zajednici, a mještani ih obožavaju iako katkad imaju problema sa sporazumijevanjem.
Volonterima ništa nije problem
- Ovdje sam već 15. put. Život teče u skladu s prirodom, a dane provodimo korisno - rekla je Njemica Noemi Troester (27), defektologinja po struci.
Volonteri su na dan kad smo ih posjetili imali zadatak upakirati medvjeđi izmet da bi ga poslali kupcu kojem divlji konji upadaju u posjed, pa će ih pokušati preusmjeriti sa svojeg posjeda pomoću medvjeđeg izmeta.
Volonterima to nije problem, potpuno su se prilagodili “jednostavnom življenju” iako najčešće dolaze iz urbanih sredina.
- Život ovdje teče u skladu s prirodom i izvan protoka vremena - rekla je Noemi i dodala kako im nikada nije dosadno jer uvijek nešto rade, a vrijeme brzo i korisno proleti.
- Ni ne sjetimo se mobitela. Koristimo ih kako bismo komunicirali s roditeljima i prijateljima ili da uguglamo tu i tamo koji recept - priča nam. Volonteri sami pripremaju hranu koristeći sezonsko voće i povrće, a nastoje sve iskoristiti jer se vode uzrečicom “ništa se ne baca”.
Tijekom dana svatko ima svoje obveze - brinu se o medvjedima, o prostoru u kojem žive, ali i o sumještanima, koji ih obožavaju iako se katkad teško sporazumijevaju. Kažu i da se ne boje medvjeda.
- Hranimo ih i čistimo, ali uvijek smo izvan ograde, na sigurnom, pa nema brige - rekla je Noemi.
Volonteri najčešće volontiraju u sklopu EU projekata, no ponekad dođu i na svoju ruku pa ostanu tjednima, neki i mjesecima. Kažu da im ovo mjesto pomaže kako bi još više upoznali sebe i naučili cijeniti što imaju, zbog toga se mnogi često vraćaju.