Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje postali su tema o kojoj se sve glasnije govori u Hrvatskoj i okolici. Stručnjaci kažu da se žrtvama ne smije nabijati osjećaj krivnje pitanjima “Što su čekale?”, no dodaju da bi za njih same bilo najbolje da traumu što prije podijele s liječnicima.
- Idealno bi bilo da se prijave izravno k nama u roku od 24 sata jer tad bi imali najmanje psihičkih posljedica. Ne trebamo se zavaravati, među zlostavljenima ima i muškaraca, kojima je još veći problem to naglas priznati, pa se sami ‘liječe’ alkoholom ili drugim opijatima. Ključno je da ljude koji su proživjeli takve traume naučimo prebroditi osjećaj srama, krivnje, predbacivanja sebi da su sami krivi iako to nije točno jer nitko ne ‘izaziva’ zlostavljača, kako to mnogi na kraju izokrenu. Što prije se suoče sa svojim problemom, izbjeći će dugoročne psihičke posljedice - kaže nam Igor Filipčić, ravnatelj zagrebačke Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan.
Pod psihološke posljedice smatra razne fobije koje žrtve razviju.
- Strah od ljudi, prostora, određenih situacija, gubitak samopouzdanja, razvijaju i anksioznost. Uz to se pojavljuju nesanice. Koliko god sad ljudima te priče možda idu i na živce, vrlo je dobro da se o tome priča. To ohrabruje žrtve da izbace iz sebe i bol i sram te da krenu s terapijama koje im vrate život - pojasnio je psihijatar Filipčić.
'Ne mogu liječiti sami sebe'
Na Jankomiru intenzivno razmišljaju i o otvaranju hitne linije za žrtve zlostavljanja i za ljude sa suicidalnim ponašanjem.
- Sad je zaista pravi trenutak za to. Jedino je kod takvih linija problem što se na kraju više javljaju ljudi s drugim problemima od onih kojima je taj poziv nužan - dodao je. Na Jankomiru imaju dnevnu bolnicu koja se bavi isključivo ovakvim pacijentima.
- Imamo dnevnu bolnicu Stup, kao oslonac za pacijente, koja se fokusirano zadnjih pet godina bavi stresnim poremećajima, anksioznošću, poremećajima od stresa nakon pljačke, nasilja u obitelji i zlostavljanja. Samo ću vam reći da je ona i u ovo doba korone konstantno krcata - kaže nam dr. Filipčić.
Žrtva nikad nije kriva
Hrvatska tek od lani prepoznaje da su silovanje i seksualni odnos bez pristanka ista stvar. Od osamostaljenja do 2020. trebalo nam je da zakonski prepoznamo kako silovanje ne mora uvijek imati elemente fizičkog napada ili prijetnje oružjem. Žrtve godinama procesuiraju što im se dogodilo, krive sebe i osjećaju silni sram. Pitanja poput ‘Što si nosila?’ i ‘Zašto tek sad?’ nisu pitanja koja trebamo postavljati. Kao društvo trebamo prihvatiti da odjeća ne znači pristanak, da nemamo pravo niti dotaknuti nekoga bez jasnog verbalnog pristanka.
Žrtva nikad nije kriva, kažu psihijatri, pa su navedena pitanja samo dodavanje soli na ranu. Zbog njih žrtve niti ne prijavljuju službeno što su doživjele i s čime se moraju nositi. Dok društvo šuti, zlostavljane žene, ali i muškarci, ne znaju kome se javiti, kome prijaviti i koja su njihova prava. Svi oni imaju pravo na život bez straha, srama, nelagode.