To je tragedija kakvih zadnje vrijeme ima sve više jer državne službe nemaju učinkovite sustave kontrole držanja pasa, nismo u stanju provesti ni mikročipiranje svih pasa, a zakoni i pravilnici su nam posve apsurdni. Ova žena je od onih koji su davno krenuli u spašavanje pasa s dobrim namjerama, puni empatije. Takvi ljudi najprije kažu sebi da će pomoći bar jednom psu, pa još jednom. I tako u nedogled. U Americi ih nazivaju 'herderima' (animal hoarder), zapravo su to nekontrolirani sakupljači životinja. U njihovim očima svaki novi pas predstavlja još jedan život koji su spasili. Trenutak u kojem broj životinja koja imaju kraj sebe preraste njihove mogućnosti oni ne prepoznaju, ne žele se s suočiti s činjenicom da više ne mogu držati sve te pse, poriču stvarnost.

POGLEDAJTE GALERIJU:

Ovim nam je riječima čovjek upućen u slučaj iz Dvora na Uni opisao strahote koje su proživljavali psi i zastrašujuće scene koje su ondje zatečene, pa pojasnio:

- Na početku je možda i postojao red. Hrana se kupuje, veterinar se plaća, nastambe su čiste. No vremenom dolaze dugovi, umor i iscrpljenost. Počinju se skupljati donacije, ali psi se množe brže nego što se mogu zbrinuti. Troškovi rastu, snaga opada. Čovjek koji je nekoć spašavao životinje počinje živjeti u stalnom stanju krize, uvjeren da će se nekako snaći još samo taj jedan mjesec. Ali stvarnost ne poznaje dobre namjere kao zamjenu za hranu, lijekove i skrb- nastavlja naš sugovornik.

Foto: Igor Soban/PIXSELL - Tada nastaje tragedija. Psi postaju mršavi. Zdjele ostaju prazne. Bolesti se šire među životinjama koje žive nagurane u premalim prostorima. Rane ostaju neliječene, a paraziti nesuzbijeni. Neki psi ugibaju tiho od gladi i iscrpljenosti. Drugi umiru od bolesti koje bi se uz osnovnu veterinarsku skrb lako izliječile. 

Premda je posve očito da psi u takvom okruženju pate i da im zapravo nema spasa, takvi ljudi nastavljaju vjerovati da spašavaju životinje. Psiholozi taj fenomen opisuju kao oblik poricanja. Ti ljudi više ne mogu objektivno procijeniti vlastite mogućnosti. Istovremeno, oni svaki prijedlog da se dio pasa preda drugima ili da se prestane primati nove životinje doživljavaju kao izdaju, kao propast svoje misije. Tako ljubav prema životinjama postupno prerasta u njihovu patnju.

OGLASIO SE I NAČELNIK OPĆINE DVOR Zgroženi susjedi o izgladnjelim životinjama: 'Suprug ne može spavati danima, pozlilo mu je'

- Društvo bi trebalo prestati romantizirati nekontrolirano skupljanje životinja. Akcije kojima se potiče udomljavanje a istovremeno se odgovorni uzgajivači pasa s rodovnicama stigmatiziraju, posve su promašene. Dobre namjere nisu dovoljne. Bez sredstava, organizacije i podrške zajednice, čak i najplemenitija želja može završiti kao užas, kao mjesto na kojem psi umiru gladni, žedni i zaboravljeni. Takvi ljudi ne uništavaju na kraju samo živote pasa već i vlastiti život, dom i obitelj- kazuju nam stručnjaci. 

Foto: Igor Soban/PIXSELL - Hrvatska ima apsurdne i neučinkovite zakone. U našem se Ministarstvu poljoprivrede kao uzgajivač pasa može registrirati svatko tko odsluša jedno predavanje i ispuni minimalne uvjete. Teoretski, čak se i oni koji razmnožavaju pse za borbe mogu bez problema registrirati, za to ne treba uzgajati ni pse s rodovnicama, dakle ne traba imati nikakav dokaz o podrijetlu pasa. Prije tri godine je, u organizaciji HAZU-a, održan jei okrugli stol „Pravna zaštita ljubimaca“, na kojem je istaknut zahtjev da se u potpunosti onemogući uzgoj pasa bez rodovnica, ali i da rodovnica Hrvatskog kinološkog saveza dobije status javne isprave. Umjesto toga, imali smo višegodišnju hajku na odgovorne uzgajivače pasa s rodovnicama; njih se čak na jumbo-plakatima proglašavalo ubojicama pasa, poticalo se udomljavanje na takav način da su mnogi u toj priči našli i svoj biznis, a neki se, nestabilni i nespremni, posve izgubili u želji da pomažu, pa vlastite živote i živote pasa pretvorili u nepojmljiv užas - pojašnjava nam jedan veterinar i kinološki stručnjak.