To je to što me zanima!

'Surađivao sam s onima koji su zadali rane Hrvatima i Srbima, ali sam se odupirao Paveliću'

Smatrao je, posve ispravno, da će stigma ratnog zločinca biti sramni biljeg njemu i njegovoj obitelji u desetljećima koja dolaze a Kvaternik je vjerovao da je pokušavao spriječiti i zločine i Pavelića
Vidi originalni članak

Kako je, uistinu, došlo do proglašenja Nezavisne Države Hrvatske? Što je mislio Pavelić a što Mussolini? Kako su počeli sukobi po Zagrebu, Mostaru, Srbu, Drvaru, Kulen Vakufu, Gackom, Gospiću, Foči, Sarajevu? Kakav je bio odnos Pavelića i njegovih „rasova“? Koja je bila uloga Maksa Luburića i Dide Kvaternika? Zašto su u NDH osnovani koncentracioni logori, među kojima je ključni bio onaj u Jasenovcu? Jesu li ustanak digli četnici ili partizani? Zašto je već 1942. Pavelić morao smirivati politiku progona manjina i političkih protivnika? Kakav je bio njegov stvarni karakter i zašto je tako uspješno savladao sve svoje oponente i protivnike u vrhu ustaškog pokreta? Zašto je Nezavisna Država Hrvatska propala?

O svemu tome – u memoarima koje je, dijelom u prisilnoj emigraciji u Slovačkoj a dijelom u zatvoru Udbe ispisao Slavko Kvaternik – svjedoči senzacionalna knjiga „Moj obračun s Poglavnikom“ koja je u prodaji na svim kioscima u u knjižarama diljem Hrvatske. U njoj Kvaternik iznosi zapanjujuću tezu prema kojoj je NDH proglasio – posve na svoju ruku, bez znanja Pavelića i Mussolinija ali i niz drugih ocjena koje će izazvati nove javne rasprave o ustaškom režimu i državi, njenoj politici, uzrocima i posljedicama njena nastanka i nestanka.

'Nije se zaziralo ni od ubojstva moje osobe'

Zadnje riječi koje je vojskovođa Slavko Kvaternik u životu napisao bile su: Smrt fašizmu, sloboda narodu. Pobjednici pišu povijest, poraženi pišu žalbe a ta je parola – ironično - bila zadnja rečenica Kvaternikova obraćanja sudu koji ga je osudio na smrt. Nije uvažena. Stari austrougarski general koji je proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, osuđen je kao ratni zločinac i pogubljen u Zagrebu 1947. godine, a pred hrvatskom publikom nalaze se njegovi memoari, u izdanju 24sata.

Kvaternik je svoje zapise o sebi, ustaškom pokretu, proglašenju Nezavisne Države Hrvatske, sinu Eugenu (Didi), Maksu Luburiću, Mili Budaku, Anti i Mari Pavelić te drugim endehazijskim personama dramatis započeo pisati u emigraciji, u Slovačkoj 1942. godine, kamo ga je (sa sinom) de facto protjerao Pavelić, a dovršio u ćeliji u Zagrebu. Dva režima, od kojega je jednog gradio a drugog rušio, smatrala su ga neprijateljem; jedan ga je želio eliminirati, drugi je to uspio.

FELJTON: MOJ OBRAČUN S POGLAVNIKOM Pavelić je 10. travnja došao kući i žena mu je rekla: Proglasili su NDH. Problijedio je kao krpa...

Stari vojskovođa silno je želio izbjeći smrtnu kaznu. Malo je vjerojatno da se bojao smrti, kao vojnik gledao joj je u oči puno puta a često je i druge slao u smrt. No smatrao je, posve ispravno, da će stigma ratnog zločinca biti sramni biljeg njemu i njegovoj obitelji u desetljećima koja dolaze a Kvaternik je vjerovao, i svim silama nastojao dokazati, da je pokušavao spriječiti i zločine i Pavelića, kojega je iz dna duše mrzio premda mu je u ključnom razdoblju formiranja države bio zamjenik.

FELJTON: MOJ OBRAČUN S POGLAVNIKOM Pavelićeva politika je četnicima išla na ruku. Opet se stvarala mržnja, anarhija i kaos...

- Sa svjedocima može biti dokazano – piše Kvaternik u žalbi - da sam bio neprijatelj i zaprečivao nasilnu politiku Pavelića od prvog dana pa do kraja NDH. Kao svjedoke navađam: natporučnika Đuku Milkovića, pukovnika Otta Filipeka, Starčevića, Markusa, Malčića, kapelnika Lovru Matačića, studenta Ferdu (obojica roditelja obješeni) sada činovnik na pošti, i konačno, pukovnika Budu Pricu kojem sam pisao početkom 1942. da mi je jedini zadatak obustaviti krvarenje između Srba i Hrvata. Sa bezbroj činjenica i djelatnosti sa moje strane može biti to dokazano, te konačno progoni i osude nasprama ljudima meni odanim i osvete proti moje osobe da me se strpa u koncentracioni logor u Njemačkoj, a nije se zaziralo ni od ubojstva moje osobe. Ove opaske na moju kolektivnu odgovornost radi učestvovanja u vladi dr. Pavelića dokazuju, obratno optužbi (tvrdim):

a) da sam se odupro do skrajnih granica politici agresije okupatora;

b) da sam se odupro nasilnoj politici dr. Pavelića od prvog do zadnjeg dana;

c) da sam sudjelovao u vlasti tih radi ublaženja i odstranjenja razorne i nasilne politike Pavelića, dok su opstojali izgledi da je to moguće.

FELJTON: MOJ OBRAČUN S POGLAVNIKOM 'Budak je dao neku primjedbu Paveliću. Gospođa mu to nije oprostila, iskalila se na djeci'

Završno: ja ne poričem kolektivnu odgovornost, premda ima moralne podloge za to, jer je Pavelić u Saboru i javnosti izjavio u nekoliko navrata da nosi odgovornost za sve i nitko drugi. Priznajem da sam surađivao na strani onih vlasti koje su zadale teške rane zemlji i narodu hrvatskom i srpskom, sa druge strane postoje i činjenice i dokazi da sam se odupro politici okupatora i Pavelića i radi toga bio odstranjen, izagnan, interniran i proganjan. I onda u Njemačkoj slao sam izvješća u domovinu u kojima sam žigosao, sa punim potpisom, zvjerstva vladavine dr. Pavelića, kao npr. ubijanja u Šestinama, Velikoj Gorici, Vukovaru, Vinkovcima, Ivankovu Daruvaru itd., označivši ustaše psihopatima oboljelog mozga itd. itd.“

U prodaji je nova knjiga 'Tajna biografija Slavka Kvaternika: Moj obračun s Poglavnikom', po cijeni od 99 kn na kioscima i u knjižarama.

Idi na 24sata

Komentari 20

  • Usora1 16.04.2021.

    Badava ti prica dido kvaternik, tvoj najveci krimen je proglasenje neovisne hrvatske drzave. Taman da si nakon toga zapovijedao iskrcavanjem na normandiji partizanija bi te ubila jer iza price o jugoslaviji uvijek se skrivala ona o velikoj srbiji...

  • posljednji zagorac 04.08.2020.

    Ja na prvu pomislio da je to drug Manolič... 😄

  • Marko 27 04.08.2020.

    Živio nam Ante

Komentiraj...
Vidi sve komentare