Vlasnik Brodosplita i budući vlasnik Uljanika Tomislav Debeljak sinoć je govorio o partnerstvu s Uljanikom i o tome ima li financijske snage spasiti pulskog brodograditelja.
Što je ovo vama trebalo, nakon Brodosplita natovariti si na leđa i Uljanik, i pulsko i riječko brodogradilište?
Kada bi se svi ponašali tako odgovorno prema Hrvatskoj onda bi svima bilo puno bolje. Ne bi si nikad oprostili da nismo ponudili nešto što je rješenje i dobro za spas brodogradnje koja je jedina velika strateška industrijska grana koja je preživjela. U zadnje tri godine u Brodosplitu imamo pozitivne rezultate bez državnih potpora i dokazali smo da možemo pozitivno raditi. Isto to možemo preliti na Rijeku i Pulu. Ne bi bili odgovorni građani Hrvatske da nismo ponudili, rekao je Debeljak u RTL Direktu.
Ministar Horvat je izrazio blagu skepsu da Brodosplit ima financijske snage za osigurati sve te dubioze?
Treba te stvari demistificirati. Mi nudimo budućnost. Moj tim i ja smo čvrsto rekli u ponudi da se sa prošlosti ne želimo baviti. Hoće li ona biti 3, 4, 15 ili 75 milijardi kuna, to nije naša stvar. Kakva će biti, utvrdit će se, kao što se utvrdilo i Agrokoru ili bilo kakvoj takvoj firmi. To netko drugi treba platiti. Daj Bože da je taj iznos što manji jer onda naš vlastiti doprinos mora biti minimalno toliko pa i više veći kojeg se ne bojimo i možemo osigurati. Ovdje bi bio nekakav copy/paste program restrukturiranja kao u Brodosplitu. Bio je na pet godina naš doprinos 2,4 milijarde kuna, a ovdje predviđamo da će biti veći.
Kolike dubioze ste našli kada ste bili u data roomu u Uljaniku?
Kada sam došao još prošle godine u zadnje dane to su bili jedni od najgorih dana. Rođeni sam pozitivac i volim se fokusirati na optimizam. Ali koma je kada gledaš sve te ugovore. Izgubio sam par godina života to gledajući. Zajedno s timom od Deloittea i naših ljudi, oko 30-ak ljudi je to mjesec dana snimalo, i zapisali smo sve trenutne dubioze.
Je li to blizu 10 milijardi koje se spominju?
Ako se svi dobro potrudimo, to može biti manje. Postavili smo financijski model kako što prije od naše strane i od strane države ubaciti novac u Uljanik. Što prije se krene, to će biti manji troškovi.
Vi ste spremni sudjelovati od sada. Ali sve dubioze koje ste našli, a riječ je o milijardama, to mora riješiti država?
Apsolutno. Takve budale sigurno na svijetu nema. U Njemačkoj su u brodogradilištima rješavali prošlost i još je bilo 600 milijuna eura ulaganja u tehnologiju. To nama ne treba. Mi ćemo uložiti 100 milijuna eura u nove dizalice, strojeve tijekom 10 godina. Ali mi nećemo plaćati prošlost, to nema šanse.
Sindikati se nadaju da će dobiti plaće. Što će biti u međurazdoblju dok vi ne uđete u vlasništvo. Vjerojatno su u pitanju mjeseci. Tko će u tom vremenu financirati plaće radnika?
Moj osobni stav je da se radnici riješe kompletno i da nemaju nikakav zaostatak i da možemo konačno početi kvalitetno napadati brodove da se uz to financiranje kupe nužni materijali i da počne funkcionirati brodogradilište i da se počnu graditi brodovi. U prvom redu "Brodogradnja 500" koja državi može izazvati veliki gubitak.
Očekujete da vi i država, što se tiče plaća, podijelite trošak pola-pola u ovom razdoblju?
Otprilike.
Neki su rekli da je bolje da Uljanik ode u stečaj pa je država čista, a vi onda kupite brodogradilište i dalje ga vodite?
Kada sam prošle godine ušao, meni je zacrnilo pred očima. Rođen sam kao optimist i samo gledam budućnost i mislio sam da je bolja opcija stečaj. No, kada smo sve stavili na papir i vidjeli da je direktni utjecaj na proračun stečaja milijardu i sedam milijuna eura. To je direktno što država ne bi popunila u proračun, ako ode u stečaj jer su tu i razni porezi i doprinosi, a ne samo garancije. Još radnici i građani ne bi dobili nekih sto i nešto milijuna eura. I to se odnosi samo na stečaj. A onda, ukoliko bi Uljanik i 3. maj radili kao što radi Brodosplit, onda bi u 10 godina restrukturacija, još nekih milijardu eura bi bilo manjka u proračunu. Isplativo je ako se vjeruje da će biti pozitivno restrukturiranje kao u Brodosplitu.
Što se sada može graditi u Puli i Rijeci da bi biznis bio isplativ?
Stavili smo listu naših narudžbi i pisma namjere, koja je samo od strane Brodosplita, vrijedna 2,29 milijardi eura tijekom sedam ili osam godina. To su narudžbe i pisma namjere. Sam Fincantieri je rekao da će popuniti sve kapacitete za svoje potrebe. To nisu gotovi brodovi, nego dijelovi brodova, puno sofisticiraniji nego se sada grade brodovi u Uljaniku. Imamo kompletnu popunjenost kapaciteta od prvog dana.
Koliki je sada pritisak na vama. Ministar je rekao da ako ovo ne uspije da je to i za Pulu i za Rijeku game-over?
Ne smatram ovo rizičnim poslom. Znamo što treba napraviti. Već četvrtu godinu radimo pozitivno i dokazali smo da znamo raditi, a to je dokazao i Fincantieri kao partner. Bit će na početku velikih problema da se vrate ljudi. Dogovarali smo nekakve programe sa sindikatima da damo neke poticaje da oni koji se vrate da mu ostaju prava koja je imao prije kako bi što prije vratili ljude.
Imate li signala iz Vlade, države, ministra da je spreman očistiti dugove prije nego što krenete s poslom?
Namjerno se nisam ni sa kim htio čuti niti pričati o tome zbog transparentnosti. S Upravom s kojom sam bio svaki dan u kontaktu, namjerno nisam pitao, niti ne znam koliko je bilo ponuda. Bio je danas dosta emotivan trenutak kada su mi javili da smo odabrani kao strateški partner u trenutku kada su objavili i na Zagrebačkoj burzi.