Kakve veze imaju Josip Dabro i njegova "grobnica od zlata za vođu svih Hrvata" posvećena "Miloradu" i "liberalima koji pate", s priznanjem Marija Radića da njegov Domino zanima samo Ministarstvo kulture i medija te karnevalima u Hrvatskoj na kojima se spaljuju ili vješaju žene, gejevi, Srbi, novinari, migranti...?
I sve to prožeto glazbenom podlogom Marka Perkovića Thompsona?
To su konture kulturnog rata kojim desnica želi pokoriti društvo.
Ove godine na fašniku u Kaštelima spaljena je lutka Dalije Orešković, oporbene političarke koju su desničarski političari i mediji proglasili "vješticom".
Spaljivanje neprijatelja
Proteklih godina na raznim fašničkim priredbama diljem Hrvatske spaljene su lutke novinara, i to čak u nekoliko navrata, spaljena je lutka gej para udomitelja djece (spaljeno dijete nosilo je fotografiju Nenada Stazića), spaljivana je i lutka Milorada Pupovca kao simbola srpske nacionalne manjine, a prije dvije godine na fašniku obješena je lutka stranog radnika u Hrvatskoj.
Ne spaljuju se korumpirani političari, lokalni ili nacionalni, ne spaljuju se nositelji vlasti, optuženici, kriminalci, prevaranti, pa čak ni tajkuni.
Spaljuju se simboli i predstavnici onih društvenih skupina u koje je politička desnica uprla prst i proglasila ih unutarnjim neprijateljima, izdajicama i jedinim pravim krivcima na kojima zaluđena rulja mora iskaliti svoju frustraciju.
To je rezultat kulturnog rata kojeg desnica u Hrvatskoj i svijetu vodi protiv liberalne demokracije, osobnih sloboda, jednakosti i ravnopravnosti, globalizma, ustavnih vrijednosti.
Srbi i liberali
U tom kontekstu, logično je da Josip Dabro pjeva o Anti Paveliću, ma koliko se on sramotio tvrdeći suprotno, kao i da te svoje stihove posvećuje "Miloradu" Pupovcu, ma koliko se sramotio tvrdeći da je mislio da "prijatelja Milorada", te da se pritom naslađuje na "liberalima koji pate".
Jer, Srbi i liberali neprijatelji su Domovinskog pokreta kao nositelja desničarske, proustaške, antiustavne, radikalne ideologije.
Sve to zaokružio je Mario Radić, bivši DP-ovac danas na čelu raskoljenog ogranka nazvanog Domino, priznanjem u intervjuu Večernjem listu da ih u eventualnim razgovorima o ulasku u parlamentarnu većinu zanima samo Ministarstvo kulture i medija.
Osvajanje kulture
"U Hrvatskoj se dodjeljuje novac kao da je na vlasti SDP i Možemo", kazao je Radić, udarajući time direktno na Andreja Plenkovića i njegovu Nino Obuljen Koržinek. "Mi danas imamo zapuštenu javnost i narod koji malo malo kao da ga netko podjaruje... Nivo kulture u Hrvata je postao dramatičan. Neki dan sam gledao malo te naše emisije, život na farmi, tri žene napadaju muškarca, život na vagi, to je nivo kulture što se gleda u narodu".
"Ovo je rak rana hrvatskog društva", kaže Radić, "ne možemo pristati ući u vlast dok je ovakva razina kulturne politike".
Radić je spomenuo dokumentarni film "Mirotvorac" kao primjer uratka s kojim bi se najradije obračunali, a njegov zahtjev savršeno se nadovezuje na akcije zabranitelja koji su prošlog ljeta napadali kulturne festivale u Hrvatskoj.
Nema kulturne, medijske, novinarske, umjetničke, pa ni dokumentarističke slobode pod desničarskom palicom.
Odnosno, desnica obilježava granice te slobode. Često i bodljikavom žicom.
Kontrola srca i uma
I premda neki ministri Domovinskog pokreta drže konkretne resore u Vladi, poput ministarstva i poljoprivrede, njihova prava politika svodi se na kontrolu srca i uma ove nacije, na definiranje unutarnjih neprijatelja, na spaljivanje protivnika, na zatiranje ustavnih vrijednosti i sloboda.
Desnicu ne brine rješavanje konkretnih problema, ne zanima ih ekonomija i financije, socijala i zdravstvo, djeca i umirovljenici, već se njezine ambicije iscrpljuju na izmišljanju žrtvenih jaraca, trovanju društva, izazivanju sukoba i podjela, potpaljivanjem najnižih strasti kod svoje publike.
I sve to uz kontrolu informacija jer je tako lakše manipulirati masama.
Trumpov recept
Gurnuli bi manjine u geta, držali medije na uzdi, ušutkali novinare, intelektualce, kulturnjake i kritičare, te usmjeravali društvenu frustraciju prema ranjivim skupinama, izmišljenim ugrozama, žrtvenim jarcima.
Tako je Donald Trump ovladao američkim društvom, na takav način desnica želi preuzeti kontrolu u Hrvatskoj i Europskoj uniji.
Takve vrste kulturnih ratova, praćene Thompsonovim ZDS-om, njegovim križevima od dronova i zabadanjem mača u svaki komad hrvatskog teritorija, postali su temeljno obilježje djelovanja desnice, lišene bilo kakve konkretne ideje o tome kako bi pomogla hrvatskim građanima.
Stoga se njezine ambicije svode na spaljivanje neprijatelja, provociranje ustaškim pjesmama, huškanje zabranitelja i crnokošuljaša na kulturu, medije i novinare... Što je prije nekoliko godina dovelo i atentatora s kalašnjikovom pred Banske dvore.
A danas upire svoj nišan u hrvatsko društvo.