Ivica Dačić, dugogodišnji šef Socijalističke partije Srbije (SPS), jedan je od najdugovječnijih i najkontroverznijih aktera na srbijanskoj političkoj sceni. Njegova karijera, koja traje više od tri desetljeća, neraskidivo je vezana uz zločinački režim Slobodana Miloševića, no istovremeno je i nevjerojatan primjer političkog preživljavanja. Bio je ključni kotačić ratne propagande devedesetih, a iako se snažno promovirao kao "proeuropski socijalist", Dačić se nikada nije u potpunosti odrekao Miloševića.
Ministar unutarnjih poslova Srbije hospitaliziran je u srijedu zbog teške obostrane upale pluća. Posljednjih dana mu se naglo i iznenada pogoršalo zdravstveno stanje. Od ranije boluje od dijabetesa. Nalazi se na poluintenzivnoj njezi u Kliničkom centru Srbije.
Miloševićev potrčko i glasnogovornik smrti
Politički uspon Ivice Dačića započeo je početkom devedesetih, kada se kao mladi i perspektivni kadar priključio Miloševićevom SPS-u. Njegova odanost i govorničke vještine brzo su ga preporučile za jednu od najvažnijih uloga u režimu.
Od 1992. pa sve do Miloševićevog pada 2000. godine, Dačić je bio glasnogovornik stranke koji je opravdavao politiku koja je Balkan gurnula u krvave ratove.
Bio je miljenik ne samo Slobe, već i njegove supruge Mirjane Marković, koja ga je od milja zvala "Šećerko". Kao čudo od djeteta iz Žitorađe, s diplomom Fakulteta političkih znanosti s prosjekom 10,0, brzo se nametnuo kao ključni čovjek za propagandu, ali i kao lice koje je trebalo simbolizirati budućnost socijalista.
Mokri snovi o trećoj Jugoslaviji na okupiranoj zemlji
Koliko je duboko Dačić bio uronjen u velikosrpsku ideologiju, najbolje svjedoči njegov autorski tekst naslovljen "Jugoslavija po treći put" iz siječnja 1992. godine, objavljen u stranačkom časopisu "Epoha", kojeg je i sam uređivao. "Mali Sloba" je tada hladnokrvno iznio plan za stvaranje "treće Jugoslavije" na okupiranim hrvatskim teritorijima. Njegova vizija bila je jasna: područja pod kontrolom Srba, poput tzv. Republike Srpske Krajine, treba staviti pod zaštitu UN-a.
Računao je, pozivajući se na svjetska iskustva, da teritoriji pod zaštitom UN-a u 90 posto slučajeva dobiju pravo na neovisnost. Bio je to plan koji je u suštini preslikavao Miloševićevu ideju o "svim Srbima u jednoj državi", samo uvijen u diplomatski rječnik. Povijest je, ironično, takav scenarij primijenila na Kosovu, što Dačić danas odbija priznati.
Politički kameleon i majstor preživljavanja
Nakon pada Miloševića, Dačićeva karijera doživjela je privremeni zastoj. Milošević ga se iz Haaga pokušao odreći, a nova vlast ga je smatrala reliktom mračne prošlosti. Ipak, Dačić je dočekao svoju priliku. Preuzeo je kontrolu nad SPS-om, riješio se tvrdokornih kadrova i stranku počeo "modernizirati", predstavljajući se kao reformator i zagovornik ulaska Srbije u Europsku uniju.
Od tada, njegova je jedina ideologija ostanak na vlasti. Bio je ključni partner demokratima, a od 2012. je u neraskidivom savezu s naprednjacima Aleksandra Vučića. Njegova samouvjerenost najbolje se vidjela u izbornoj noći 2012., kada je, shvativši da jezičac na vagi, euforično poručio: "Možda se ne zna tko će biti predsjednik, ali sasvim je jasno tko će biti premijer".
Odanost zločincu do dana današnjeg
Unatoč proeuropskoj retorici, Dačić se nikada nije istinski odrekao nasljeđa Slobodana Miloševića. Njegova politika ostala je obilježena nacionalizmom i populizmom, a lik i djelo svog bivšeg šefa redovito veliča u predizbornim kampanjama.