Damira poznajem još od malih nogu, mislim da sam ga prvi puta vidio na svadbi 1984., surađivali smo kasnije i poslovno. Bio sam puno puta u kući u Dinarskoj i samo jednom na njegovom imanju u Prečnom prije nekih pet godina. Stekao sam dojam da cijela kuća nije njegova. Mislim da je spominjao da na katu živi jedna žena koja ima sina, govorio je svjedok Tomislav P. u tužiteljstvu.
Njegov iskaz pročitali su na suđenju Damiru Keleminčiću, optuženom za teško ubojstvo susjede iz koristoljublja i krivotvorenje isprave. Svjedok se prisjetio i kako mu je Keleminčić, godinu ili dvije prije epidemije Covid-19, spomenuo da je ta žena nestala, a njezin sin ne dolazi.
- Mislim da je krajem 2019. ušao u njezin stan i počeo ga preuređivati za sina. Koliko se sjećam, u njega je ušao s odvjetnikom i mislim da je rekao da je dio njegov, ali nije spominjao da bi nešto kupio. Taj dan kad su bagerima kopali u Prečnom nazvao me šef i rekao da Damir nije došao na posao i da zovem njegovog sina i provjerim što je bilo. Damirov sin mi je rekao da su bageri na imanju i mislim da tad još nije bila nađena jer sam rekao da bi bio pravi monstrum ako je to napravio - rekao je Tomislav.
I drugi svjedok Vedran S. poznaje Damira dugi niz godina, još od 1993. Upoznali su se na tečaju ronjenja te su se viđali u većem društvu nekoliko puta godišnje.
- Znali smo jednom godišnje ići zajedno s društvom na skijanje. Svo to vrijeme nikad nisam ulazio u kuću u Dinarskoj, a na imanju u Prečnom sam bio možda dvaput. Jednom za Damirov 50. rođendan kad nas je tamo bilo 30-ak. Ne sjećam se da sam vidio bunar. Slavojku nisam poznavao niti sam znao kako se zove. Nisam ni znao da netko još tamo živi dok nije spomenuo da prokišnjava krov, a on ne može renovirati jer susjede nema. Uvijek sam ga doživljavao kao veselu, društvenu osobu koja je podizala atmosferu u društvu - kazao je Vedran.
Podsjetimo, Keleminčića terete da je krajem 2011. ubio susjedu Slavojku Senišin (76) kako bi se domogao njezina stana u Dinarskoj ulici u Zagrebu. Keleminčić tvrdi da je nevin iako je Slavojkino tijelo policija pronašla u rujnu 2022. na njegovu imanju u Prečnom, zakopano u bunaru. Slavojkin nestanak policiji je 5. studenog 2011. prijavio njezin sin.
Kako potraga za njom nije urodila plodom, Keleminčić je strpljivo čekao da prođe zakonski rok od pet godina kako bi se Slavojku proglasilo mrtvom. Potom je 20. rujna 2016. na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za promjenom upisa nekretnine. Sa sobom je imao ugovor u kojem je, tvrdi tužiteljstvo, sebe neistinito naveo kao kupca stana Slavojke Senišin.
U tom ugovoru, koji je bio ovjeren kod javnog bilježnika, pisalo je da je stan kupio 7. lipnja 2005. Keleminčić je požurivao i uknjižbu, koja je provedena 16. siječnja 2017., nakon čega je on provalio u stan, promijenio bravu i u njega uselio svog sina.