U Rusiji me sad vide kao dezertera i izdajicu. Ali ja nisam htio ubijati, počinje svoju priču za BBC donedavni poručnik u ruskoj vojsci Konstantin Jefremov.
U velikom intervjuu za britanski medij progovorio je o strahotama rata, mučenju zatvorenika, krađama, prijetnjama silovanjem....
- Na Krim sam stigao 10. veljače. Inače sam smješten u Čečeniji, ali pozvali su nas na vojnu obuku. U to vrijeme nitko nije vjerovao da će biti rata, svi smo mislili da je to standardna obuka. Mislim da ni oni s višim činovima nisu znali što će se dogoditi - kaže na početku razgovora Jefremov.
Uskoro je krenula 'specijalna vojna operacija', kako u Rusiji zovu rat u Ukrajini, te je Jefremov odlučio dati otkaz.
- Otišao sam nadređenima i rekao sam im za svoju odluku. Odveli su me šefa koji me nazvao kukavicom i izdajicom. Ostavio sam oružje, sjeo u taksi i napustio područje. Htio sam se vratiti u Čečeniju i tamo službeno dati otkaz svojem nadređenom. Ali onda su me pozvale moje kolege iz vojske. Rekli su mi da je pukovnik javio policiji i da ću dobiti deset godina u zatvoru zbog bijega iz vojske. Nazvao sam vojnog odvjetnika i on mi je savjetovao da se vratim... Sad shvaćam da sam ga trebao ignorirati i nastaviti dalje, ali vratio sam se... - kaže Jefremov, koji je u razgovoru za BBC više puta naglasio kako je protiv ovog rata te kako nikad prije nije sudjelovao u vojnim operacijama u Ukrajini.
- Zadnje tri godine radim u Čečeniji na razminiranju. Mislim da je moj rad tamo pomogao ljudima - navodi Jefremov.
Trećeg dana invazije Jefremov i njegov odred poslani su s Krima put Melitopolja. Stigli su uskoro do uzletišta za avione kojeg su ruske trupe već preuzele.
Idućih 40-ak dana on i osmero vojnika bili su zaduženi za osiguravanje topničke jedinice.
- Cijelo vrijeme smo spavali na otvorenom. Bili smo toliko gladni da smo počeli loviti zečeve i fazane - priča Jefremov.
U travnju su on i njegova grupa premješteni u Bilmak, gdje je bilo središte logistike za to područje. Tamo je svjedočio mučenjima zatvorenika.
- Jednom je jedan Ukrajinac priznao da je snajperist. Kad je to čuo, ruski pukovnik je potpuno poludio. Udario ga je, skinuo mu hlače i pitao ga je li oženjen. Ovaj je odgovorio da je. Pukovnik je onda zatražio da mu donesu metlu. Kazao je da će Ukrajinca pretvoriti u curicu i njegovoj ženi poslati video - prisjeća se Jefremov.
Drugi put pukovnik je tražio od zarobljenog Ukrajinca da nabroji sve 'ukrajinske nacionaliste' u svojoj jedinici.
- Ovaj nije shvatio pitanje. Rekao mu je koja je jedinica. Zbog toga su mu izbili zube - dodaje Jefremov i nastavlja:
- Jednom Ukrajincu su stavili povez preko očiju. Rekli su mu da će ga pogubiti. Pukovnik je ispalio dva metka u blizini njegove glave. Onda je počeo vikati na zatvorenika. Ja sam mu kazao da ga ne čuje, da ga je oglušio s hicima - prisjeća se bivši član ruske vojske.
Njihovi zapovjednici zabranili su im da Ukrajincima daju 'normalnu hranu'. Dobili bi samo vodu i krekere.
- Pokušali smo im dati čaja i cigarete. Dodali bi im nešto sijena da ne spavaju na tlu, ali samo noći, kad nas nitko ne bi vidio - kaže Jefremov.
U drugom slučaju je njegov pukovnik za vrijeme ispitivanja dvaput propucao ukrajinskog zarobljenika. Jefremov i njegov odred uspjeli su ga dovesti u bolnicu, ali su ga odjenuli u rusku uniformu. Inače bi ga, kaže Jefremov, netko ubio.
Konstantin Jefremov na kraju se uspio vratiti u Čečeniju krajem svibnja, ali nije više htio biti dio vojske.
- Više rangirani šefovi urlali su na mene. Nisu proveli ni dana u Ukrajini, a meni su govorili da sam kukavica. Nisu mi dopustili da dam otkaz, samo su me otpustili. U otpusnom pismu naveli su da sam izbjegavao obaveze - veli Jefremov.
- Nakon deset godina službe proglašen sam izdajicom, samo jer nisam htio ubijati ljude. Ali drago mi je da sam slobodna osoba. Ne želim ubijati, ne želim umrijeti - nastavlja Jefremov.
Kad je Putin u rujnu proglasio djelomičnu mobilizaciju, Jefremov je znao da će i on biti među pozvanima. Skrivao se u iznajmljenom stanu. Na kraju je uz pomoć skupine za ljudska prava Gulagu.net uspio napustiti Rusiju.
- Ne znam što je u glavama onih koji podržavaju Vladimira Putina. Kako su si mogli dopustiti da budu tako prevareni? Ne vjeruju ljudima na tržnici, ne vjeruju ženi, ne vjeruju obitelji... Ali čovjek koji ih obmanjuje 20 godina samo treba reći jednu riječ i ljudi odlaze u smrt. Ne razumijem to - kaže Jefremov, koji se potom ispričao Ukrajincima.
- Ispričavam se Ukrajincima. Došli smo u njihov dom kao nepozvani gost s oružjem u rukama. Hvala bogu da nisam nikoga ubio. Nemam moralno pravo tražiti oprost od Ukrajinaca, ne mogu ni sebi oprostiti, pa kako da onda očekujem da mi netko drugi oprosti...
OVDJE PRATITE SITUACIJU U UKRAJINI IZ MINUTE U MINUTU