Hrvatski predsjednik vlade Andrej Plenković ovih je dana kao bonaca usred kolovoza na ulazu u duboku milnarsku valu, najljepšu na Braču: izvana stoički miran, blage face, bez ijedne nagrešpane geste. U toj njegovoj verziji državničke ozbiljnosti ipak ima nečega komičnog: on, koji godinama ignorira zvuk zvona za uzbunu, a onda se, kad njemu zatreba, tare o Milanovićeve nogavice kao lijepo popunjena kućna mačka koja je tek sad shvatila da se konzerva ne otvara sama od sebe.