Velečasnom Ivanu Buriku Tovarnik je bio prva i posljednja župa. Bio je zaljubljen u Srijem, a u rodnome mjestu Antuna Gustava Matoša službovao je 28 godina, iako je u više navrata mogao otići. Pogotovo kad je zapucalo.
Nipošto nije želio napustiti Tovarnik, obilazio je one koji su ostali, hrabrio ih i skupa s njima molio. Istina, pod pritiskom agresora bio se privremeno preselio u Sot, u Vojvodinu, kod prijatelja vlč. Petra Šokčevića, no svaki dan se morao po naredbi okupacijskih vlasti vraćati u Tovarnik i prijavljivati u njihovu miliciju.
Mnogima je pomogao da se izvuku
U tim dramatičnim događanjima snaga i moć rasuđivanja ovog svećenika koji je živio sa svojim narodom i za narod došla je do punoga izražaja. Okupljao je župljane i obnavljao ono što je srušeno. Nastojao je u pregovorima s oficirima neprijateljske vojske spasiti što se spasiti dade. Mnogim je župljanima te 1991. godine velečasni Burik pomogao da se izvuku na sigurno.
Velečasni Burik iz Sota se prema okupiranom Tovarniku zadnji put uputio 7. listopada 1991. godine. Došli su po njega i odveli ga da se nikad ne vrati. Bile su mu 63 godine.
Jedan od župljana iz župe velečasnog Ivana Burika u Tovarniku, čija izjava koju je poslao pismom stoji u Obavijestima Biskupskoga ordinarijata o smrti tovarničkog župnika ispričao je detaljno što se događalo kad su velečasnog pronašli mrtvog.
'Osjetilo se da je ubijen još prije nekoliko dana'
- Ja sam tih dana bio među zatočenicima u Tovarniku. Zadužen sam bio s ostalima da kupim smeće. Jednog dana nam je čuvar rekao: Otići ćemo u župni stan i odnijeti župnika Burika koji je umro od infarkta. Međutim, kad smo došli i obišli sve prostorije župnog stana, nismo ga našli. Potom smo neki sišli u podrum. Tu je ležao mrtav na leđima a na prsima mu se vidjela prostrjelna rana od oko 5 cm širine. Osjetilo se da je ubijen još prije nekoliko dana. Za to vrijeme čuvar je bio vani. Nismo ništa o viđenome vani izjavljivali bojeći se za svoj život. Zamotali smo njegovo tijelo u deku i potom stavili u najlonsku vreću koju smo zavezali. Potom smo ga sahranili na groblju i to u drugom redu bagerom iskopanog rova, drugoga otraga, odmah iza Subašine mame (Ivković). Kod kuće sam zapisao datum ali sad se ne sjećam - ispričao je.
- Velečasnom Buriku bio mu je obećan život, a dočekala ga je mučenička smrt. U podrumu župnog ureda strijeljali su ga pripadnici četničke postrojbe 'Dušan Silni'. Prvi metak je, ispalio četnik Kosta Gvozdenov iz Vršca. I nije ga bilo teško otkriti. Hvalio se poslije po Lovasu kako je ubio ustaškoga popa'. A i Burikovu kapu, svećenički biret, danima nije skidao s glave. Nakon ubojstva mučenika Ivana Burika u njegovo beživotno tijelo pucao i Petronije Stevanović iz Pančeva - kazao nam je Antun Ivanković, predsjednik udruge Ante Starčević - Tovarnik.
Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice 1998. godine i pokopani na mjesnom groblju. Ivan Burik je jedini katolički svećenik ubijen u Domovinskom ratu.
Tovarnik je okupiran 22. rujna 1991. godine. Nakon okupacije JNA i četničkih postrojbi krenula je kalvarija nevinih civila. Kuće su im porušene i spaljene, a oni su ili ubijeni ili odvedeni u srpske koncentracijske logore, žene su silovane... Živote je izgubilo 75 ljudi.