Gradonačelnik Manchestera Andy Burnham sve se otvorenije spominje kao potencijalni izazivač britanskog premijera Keira Starmera u utrci za čelno mjesto vlade i Laburističke stranke, nakon što je ostvario uvjerljivu pobjedu na dopunskim izborima u Makerfieldu na sjeverozapadu Engleske.
Riječ je o izborima koji su, prema britanskom sustavu, ekvivalent američkim posebnim izborima, a njihova je svrha omogućiti Burnhamu povratak u parlament i otvoriti mu put prema mogućoj kandidaturi za Downing Street.
Iako je godinama jedan od najprepoznatljivijih i najpopularnijih britanskih političara, Burnham dosad nije mogao izravno izazvati Starmera za vodstvo stranke jer nije imao zastupnički mandat u Westminsteru.
No politički kontekst se promijenio. Dvije godine nakon uvjerljive laburističke pobjede na izborima, popularnost Keira Starmera bilježi pad, dok istodobno jačaju populistička desnica Nigel Faragea i Reform UK te lijevo orijentirani Zeleni, koji bilježe rast u anketama.
U takvim okolnostima, dio laburističkih zastupnika i stranačkih dužnosnika smatra kako bi upravo Burnham mogao zaustaviti daljnji pad stranke, za razliku od, kako tvrde, sve nepopularnijeg Starmera.
Njegova uvjerljiva pobjeda u Makerfieldu dodatno je ojačala dojam političkog zamaha, posebice jer je uslijedila nakon lošijih rezultata laburista na lokalnim izborima, piše CNN.
Već dan nakon izbora, dio zastupnika Laburističke stranke ponovno je otvorio pitanje vodstva, iako se Burnham zasad suzdržava od izravnih komentara o mogućoj kandidaturi.
- Svi znaju da politika ne funkcionira kako bi trebala. Svi osjećamo da zemlja nije tamo gdje bi trebala biti. Večeras bi mogla biti prekretnica - poručio je Burnham nakon objave rezultata.
S druge strane, premijer Starmer jasno je dao do znanja da se namjerava suprotstaviti svakom izazovu vlastitom vodstvu, čime se dodatno produbljuje unutarnja kriza u Laburističkoj stranci.
Uspon političke popularnosti
Tijekom posljednjih nekoliko godina Burnham se profilirao kao jedan od najpopularnijih britanskih političara. Njegova karizmatična pojava i sposobnost komunikacije često su zasjenjivali kontradikcije u njegovoj političkoj biografiji, uključujući tvrdnje da je politički autsajder unatoč dugogodišnjoj karijeri u Westminsteru.
Politički je vrlo rano ušao u sustav - kao parlamentarni istraživač, zatim posebni savjetnik, a potom i zastupnik, da bi kasnije služio u vladama Tonyja Blaira i Gordona Browna te obnašao dužnost ministra zdravstva.
Dva puta se neuspješno kandidirao za vodstvo Laburističke stranke, 2010. i 2015. godine, kada ga je uvjerljivo pobijedio Jeremy Corbyn. Kasnije se, kao gradonačelnik Manchestera od 2017. godine, udaljio od frakcijskih sukoba u stranci.
Za razliku od dijela stranke koji Starmeru zamjera pomak prema političkom centru i obračun s corbynovskim krilom, Burnham se smatra politički umjerenijim i manje opterećenim tim razdobljem.
Kao gradonačelnik, izgradio je imidž regionalnog lidera koji se otvoreno suprotstavlja Westminsteru, zbog čega je i dobio nadimak "Kralj Sjevera".
Pod njegovim vodstvom Manchester bilježi gospodarski rast, unaprijeđen je sustav javnog prijevoza te je pokrenut opsežan program stanogradnje. Njegova zamjenica Kate Green ističe kako je Burnham bio usmjeren na "konkretne promjene koje utječu na svakodnevni život ljudi".
Ipak, dio njegovih ambicioznih obećanja, poput iskorjenjivanja beskućništva do 2020. godine, nije ispunjen, a kritičari tvrde da su dio uspjeha već postavili prethodni administrativni temelji.
'Manchesterizam' kao politički brend
U britanskoj politici sve se češće koristi pojam 'manchesterizam' za opis Burnhamova pristupa upravljanju, koji kombinira tržišnu orijentiranost i snažniju ulogu javnog sektora.
Njegovi pristaše taj koncept opisuju kao "poslovno orijentirani socijalizam" i odmak od neoliberalne ekonomije koja, kako tvrde, zanemaruje sjever Engleske i slične regije.
Prema riječima Mathewa Lawrencea iz think-tanka Common Wealth, ključ 'manchesterizma' leži u jačoj kontroli nad temeljnim javnim uslugama poput stanovanja, energije, vodoopskrbe i prijevoza, koje su godinama bile prepuštene privatizaciji i deregulaciji.
U tom političkom okviru Burnham se sve češće promatra kao potencijalni lider koji bi mogao redefinirati smjer Laburističke stranke - i britanske ljevice u cjelini.