Vedrana Števanja (36) iz Perušića išla je na nogometnu utakmicu svoga sina (16), koji igra za Croatiju iz Ličkog Osika.
Padala je kiša, travnjak je bio blatnjav i bilo je hladno. Utakmica je bila žustra, puna trčanja i borbe za loptu. Rezultat je bio 1-1. Dvije minute prije kraja utakmice igrači su se sudarili glavom u glavu skačući za loptom. Čelo protivničkog igrača udarilo je u zatiljak Mladena Župana (17), koji je pao na travnjak i ostao nepomično ležati.
- Neprirodno je pao, s tribine sam vidjela da nešto nije u redu. Nije se micao. Utrčala sam na teren, bila je kiša i doslovno sam potklizala pod dijete. Prvi mu je priskočio klupski medicinski tehničar. Mali je već tad, niti minutu poslije udarca, bio ljubičast u licu, s crvenim mrljama. Tehničar mi je vikao da mu ne može izvući jezik, a dječak je hroptao...
Tehničar je kazao Vedrani: “Preuzmi, ja više ne mogu”.
- Skinula sam prsten da ne ozlijedim dijete. Uspjeli smo mu vratiti jezik natrag, da ga ne proguta, i počeo se vraćati k sebi, vidjelo mu se na licu. Prolazili su znakovi gušenja. Stavili smo mu zviždaljku u usta kako ih ne bi zatvarao.
Imala je liječnika iz tima Hitne pomoći na mobitelu, dok je drugi tim bio na putu k njima. Mladenu je provjeravala puls i zjenice. Na terenu je bio kaos, vika i dreka. Dječakovi suigrači i igrači protivničke momčadi su plakali i čupali kosu, nisu znali što se događa.
- Naučila sam u vojsci i znam da se u ovakvim situacijama osobi ne smije dopustiti da zaspi, a on je ‘kljucao’. Mogao je pasti u komu, nisam znala koliko je bio bez zraka i kakva oštećenja može imati. Kad je progovorio, rekao je: ‘Meni je dobro, idem zabiti gol!’. Uh, sve je trajalo kao stoljeće, a minute su bile u pitanju. Kad je došla Hitna, dječak je bio bolje. Imao je potres mozga.
- Otišli su, a ja sam se vratila na tribinu i sjela. Ruke su mi se počele tresti kad sam vidjela blato i krv svugdje. Krv je bila s prstiju medicinskog tehničara, kojeg je Mladen grizao dok mu je pokušavao izvući jezik da se ne uguši. Njih dvoje su postali prijatelji na Facebooku, a ona i dalje prati utakmice.
Sad su prijatelji te i dalje gleda utakmice
Vedrana je razvodnica Hrvatske vojske, pripadnica 1. motorizirane bojne Vukovi, Gardijske motorizirane brigade. Radi u Gospiću. I dalje ide na utakmice i prati dečke. Spasila je život Mladenu, koji i dalje igra nogomet. Vedrana kaže kako bi sve ponovila.