Vojnikinja je ušla na travnjak i spasila dječaka od gušenja...

Vedrana Števanja (36) iz Perušića išla je na nogometnu utakmicu svoga sina (16), koji igra za Croatiju iz Ličkog Osika.

Padala je kiša, travnjak je bio blatnjav i bilo je hladno. Utakmica je bila žustra, puna trčanja i borbe za loptu. Rezultat je bio 1-1. Dvije minute prije kraja utakmice igrači su se sudarili glavom u glavu skačući za loptom. Čelo protivničkog igrača udarilo je u zatiljak Mladena Župana (17), koji je pao na travnjak i ostao nepomično ležati.

- Neprirodno je pao, s tribine sam vidjela da nešto nije u redu. Nije se micao. Utrčala sam na teren, bila je kiša i doslovno sam potklizala pod dijete. Prvi mu je priskočio klupski medicinski tehničar. Mali je već tad, niti minutu poslije udarca, bio ljubičast u licu, s crvenim mrljama. Tehničar mi je vikao da mu ne može izvući jezik, a dječak je hroptao...

Tehničar je kazao Vedrani: “Preuzmi, ja više ne mogu”.

- Skinula sam prsten da ne ozlijedim dijete. Uspjeli smo mu vratiti jezik natrag, da ga ne proguta, i počeo se vraćati k sebi, vidjelo mu se na licu. Prolazili su znakovi gušenja. Stavili smo mu zviždaljku u usta kako ih ne bi zatvarao.

Imala je liječnika iz tima Hitne pomoći na mobitelu, dok je drugi tim bio na putu k njima. Mladenu je provjeravala puls i zjenice. Na terenu je bio kaos, vika i dreka. Dječakovi suigrači i igrači protivničke momčadi su plakali i čupali kosu, nisu znali što se događa.

- Naučila sam u vojsci i znam da se u ovakvim situacijama osobi ne smije dopustiti da zaspi, a on je ‘kljucao’. Mogao je pasti u komu, nisam znala koliko je bio bez zraka i kakva oštećenja može imati. Kad je progovorio, rekao je: ‘Meni je dobro, idem zabiti gol!’. Uh, sve je trajalo kao stoljeće, a minute su bile u pitanju. Kad je došla Hitna, dječak je bio bolje. Imao je potres mozga.

- Otišli su, a ja sam se vratila na tribinu i sjela. Ruke su mi se počele tresti kad sam vidjela blato i krv svugdje. Krv je bila s prstiju medicinskog tehničara, kojeg je Mladen grizao dok mu je pokušavao izvući jezik da se ne uguši. Njih dvoje su postali prijatelji na Facebooku, a ona i dalje prati utakmice. 

Sad su prijatelji te i dalje gleda utakmice

Vedrana je razvodnica Hrvatske vojske, pripadnica 1. motorizirane bojne Vukovi, Gardijske motorizirane brigade. Radi u Gospiću. I dalje ide na utakmice i prati dečke. Spasila je život Mladenu, koji i dalje igra nogomet. Vedrana kaže kako bi sve ponovila.