Spomenik domovini, kojeg je u četvrtak otvorio Milan Bandić, zajedno s klerikalnom i političkom svitom, košta 34,7 milijuna kuna. Imalo se para. Sljemenska žičara, oko koje je već počeo njuškati Uskok, košta 712 milijuna kuna, bez PDV-a. Imalo se para. Dva blindirana Mercedesa za političare koštala su 12 milijuna kuna. Imalo se para. Konj za terapijsko jahanje, kojeg u očaju rasprodaje udruga koja pomaže djeci s poteškoćama u razvoju, košta 12 tisuća kuna.
Usporedimo te cifre. Za novac utučen u Spomenik domovini, mogao se kupiti 2891 konj. Za novac utučen u žičaru, moglo se kupiti preko 59 tisuća konja. Za novac utučen u blindirane Mercedese, moglo se kupiti tisuću konja.
Ali Udruga Osmijeh ne raspolaže tim novcem i moraju prodati Dorinu, jednu od tri terapijska konja. Zašto? Da prežive.
Na Njuškalu su objavili kako je prodaju jer su primorani smanjiti troškove hladnog pogona zbog financijske nesigurnosti. Žele da dođe u dobre ruke. Javili smo se Valentini Kavur iz udruge koja djeluje na području Peteranca, u Koprivničko-križevačkoj županiji i zamolili je da nam pojasni čime se bave i zašto prodaju dresiranu, zdravu i terapijsku kobilu.
- Udrugu smo osnovali još 2016. i od tada aktivno radimo pet dana u tjednu. Kolegica i ja, osim obveza u udruzi, imamo i svoja radna mjesta. U udruzi radimo uz minimalne naknade ili ih se često odričemo kako bi imale dovoljno novca za konje i njihove potrebe. Educirane smo voditeljice za terapijsko jahanje za osobe s invaliditetom. Radimo s 20 korisnika i to nam je maksimum koji možemo pružiti. Imamo tri konja, sva tri su u vlasništvu udruge i sva tri su uključena u program - priča Valentina.
Kako kaže, dobili su podršku lokalne zajednice, ali svi projekti koje financira ministarstvo ili EU su zaustavljeni zbog korone. Smanjena su im sredstva ili su dobili odbijenicu, kaže.
- U ovoj godini smo odbijeni na svim javnim natječajima za financiranje udruge i naših programa. Jedina smo specijalizirana udruga na ovom području koja se bavi terapijskim jahanjem - kaže Valentina i dodaje da ionako rade u skromnim uvjetima. Nemaju svoj prostor i rade na prostoru ergele Galop u Peterancu.
- Imamo brojne troškove kao što su veterinari, potkivači, knjigovodstvo, naknade djelatnicima iako smo najvećim dijelom volontirale. Srećom, dobili smo prostor na korištenje bez naknade - pojašnjava gospođa Kavur.
Rade s djecom s mentalnim poteškoćama, s cerebralnom paralizom, mišićnom distrofijom, autizmom... I pokazuju rezultate.
- Imamo vanjske suradnike. Jedan je vanjski psiholog koji prati program, svake godine se radi evaluacija koja pokazuje koliko smo djelotvorni, kao i evaluacija od voditelja jahanja. Prosljeđujemo je korisnicima, a oni dalje liječnicima koji su oduševljeni pomakom u zdravstvenom stanju. Daju nam preporuke da se terapije nastave. Osim toga, u doba korone je jahanje za većinu korisnika ostala jedina terapija koja se može nastaviti jer smo na otvorenom prostoru i imamo dopuštenje za rad uz sve epidemiološke mjere - pojašnjava Valentina. Osvrnula se i na nisku cijenu prodaje konja.
- Minijaturna je cifra, o tome smo stalno razmišljali i dosad smo nekako uspijevali krpati kraj s krajem. Ipak, primorani smo prodati, a zima je najgore godišnje doba za prodaju. Cijena je takva kakva je. Možda se nađe neka dobra duša koja će je uzeti u najam na par mjeseci i da nam onda ostane tu. To bi nam bio prioritet. Ako ne, nadamo se da će u dobre ruke - priča Valentina. Tužna je i ljuta. Cijena mjesečne participacije za korisnike je između sto i dvjesto kuna, ovisi koliko puta mjesečno dolaze. Ostalo pokrivaju donacijama ili preko lokalne zajednice. Kako kaže, najviše ih podržavaju građani.
- Srce me boli kad vidim na što se sve troši. Ne mogu vjerovati da živimo u takvoj državi. Žao mi je djece i vidim koliko im znači. Kad vidim da se na takve stvari žmiri i nema se, a na druge strane se rasipa novac... - nije završila rečenicu Valentina Kavur iz udruge Osmijeh - udruge za terapijsko jahanje.
Pomoći im se može i na:
Osmijeh-udruga za terapijsko jahanje, Frana Galovića 140 Peteranec. HR6924840081107661701