Mateo je u nedjelju napunio šest godina. Zna abecedu i na hrvatskom i engleskom, zna brojiti do sto. Veseo je i zaigran dječak, obožava plivati, crtati i igrati se sa starijim bratom. No Mateo ima dijagnozu autizma i invalidnost četvrtog stupnja. Zbog svog stanja lošije komunicira, ima problema sa senzorikom, koncentracijom i zahtijeva stalnu pažnju. Od druge godine života ide na terapije, preglede kod stručnjaka, a prema savjetima specijalista, uključivanje u vrtićku skupinu bilo bi neophodno za njegovu socijalizaciju.
No upravo zbog svog stanja, ovaj se dječak našao među 3180 zagrebačke djece koja nisu dobila vrtić, iako je imao sve potrebne uvjete, te gotovo najviše bodova.
- Strašno mi je upirati prstom u drugu djecu i roditelje, oni s time nemaju veze, ali mome djetetu su prekršena baš sva prava jer ima invalidnost. I od prvog dana su činili sve da nam uopće niti ne prime zahtjev - govori nam njegova majka Ivana Kosić.
Odbijen je uz objašnjenje da "nema slobodnih mjesta", iako je primljeno dijete s istim brojem bodova, ali mlađe od Matea. Odbijen je i u "B" vrtiću. Prema pravilima upisa, prednost imaju starija djeca. Uz to, prioritet upisa imala su djeca starija od četiri godine. Imao je i bodove na invalidnost, kao i na činjenicu da je iz obitelji s troje i više djece. Sve to kod Matea ipak nije igralo ulogu jer je dijete s poteškoćama. I to roditeljima nije objašnjeno u vrtiću, već su potvrdili iz Grada tek na novinarski upit. Kako su nam objasnili u Gradskom uredu za obrazovanje, prema Zakonu o predškolskom odgoju, te Državnom pedagoškom standardu, u pojedinu skupinu može se uključiti samo jedno dijete s lakšim ili težim teškoćama.
- S obzirom na to da DV Pčelica u vrtićkim skupinama već ima uključenu djecu s teškoćama u razvoju, vrtić nije mogao u postojeće grupe upisati još jedno dijete s teškoćama. Roditelji imaju mogućnost uložiti prigovor na inicijalne rezultate upisa u sklopu kojeg će se razmotriti mogućnosti upisa djeteta u tzv. B vrtić. U slučaju da to ne bude moguće, DV Pčelica može - ako se roditelji s tim slože - dijete uključiti u program predškole uz podršku dodatnog odgojitelja, za što će Grad Zagreb izdati suglasnost za zapošljavanje - navode u Gradu.
No, osim što je za Matea nužno da se uključi u vrtić već ove godine, a ne tek iduće, sustav ga nije htio čak ni uzeti u obzir. Naime, kad su Kosići predali zahjev, iz DV Pčelica odmah su im poručili da oni nisu njihov matični vrtić. Tata Kruno ističe kako je bio šokiran. Doslovce je rođen i odrastao na istoj adresi, oduvijek je taj vrtić bio njihov matični. Kaže kako su im rekli da ulica u susjedstvu označava granicu dva upisna područja i da moraju zvati druge vrtiće.
- Nazvao sam sve vrtiće u Dubravi, Retkovcu, Sesvetama. Svi su govorili da nemamo veze s njima i čudili se što su nas uputili na njih. Nazvao sam valjda 20 vrtića - kaže Kruno.
Već uplašeni da neće ni uspjeti predati zahtjev, osobno su otišli u Gradsko poglavarstvo. U razgovoru s ljudima iz Gradskog ureda za obrazovanje potvrdilo se ono što su i sami znali - Pčelica je njihov matični vrtić. I nakon intervencije iz Poglavarstva, gle čuda, zahtjev je primljen.
No kako se pokazalo, nikakav broj bodova nije bio dovoljan. Naime, za dijete s poteškoćama u razvoju i kroničnim bolestima, navodi se kako će se "bez obzira na ostvareni broj upisnih bodova upis provoditi prema procjeni i pisanom stručnom mišljenju Stručnog povjerenstva o uključivanju djeteta nakon provedenog inicijalnog razgovora s roditeljem i djetetom, sukladno odredbama članaka 22. i 23. Državnog predagoškog standarda, mogućnostima i potrebama djeteta, te raspoloživim kapacitetima Dječjeg vrtića i uvjetima potrebnim za prihvat djeteta".
- No oni su prekršili vlastita pravila i DPS. Ako se pozivaju na 22. i 23. članak, moram reći kako na razgovoru sa Stručnim povjerenstvom uopće nisu došli ni ravnatelj ni zdravstveni voditelj, kako je propisano. A stručno mišljenje nikad nismo dobili. Da ne govorimo o tome da nismo dobili nikakvo objašnjenje o nedostatku mjesta, uvjeta i slično. Ako i ima još jedno dijete s poteškoćama, a propis je da u jednoj skupini treba biti po jedno dijete s poteškoćama, to nije naš problem. Naše dijete je imalo sve uvjete, ali je diskriminirano po invalidnosti. Zašto se za njega nisu mogli ostvariti uvjeti čak ni u drugom vrtiću - pita se mama dok joj se oči pune suzama.
Kosići sumnjaju i kako je problem u tome što Kruno koristi mjeru roditelj-odgojitelj. Naime, nakon što je Mateu koji je njihovo treće dijete, dijagnosticiran autizam, odlučili su se prijaviti za mjeru kako bi barem jedno od njih dvoje moglo biti kod kuće. Kruno je u to vrijeme doživio i ozbiljnu ozljedu na poslu, nije moga raditi, a Ivana je medicinska sestra. Nisu si mogli priuštiti da i ona ide na bolovanje.
- No kako su smanjili naknadu i najavili ukidanje mjere, s 1. travnjem prihvatio sam mjeru gradonačelnika o smanjivanju naknade i mogućnošću zapošljavanja. Gradska uprava i pred Upravnim je sudom tvrdila kako će djeca roditelja-odgojitelja imati prednost jer je socijalizacija najvažnija u predškolskoj dobi. No pitam se je li upravo to igralo ulogu da nas odbiju - kaže Kruno.
On će zbog smanjene mjere morati tražiti posao na četiri sata, no pitanje je kako će uopće moći nešto raditi s obzirom na Mateove potrebe. Privatnih dadilja ionako više nema, a i teško da bi netko bez iskustva i stručnog znanja mogao brinuti o njemu. Kosići su doslovce pred zidom i to prvenstveno zbog potpunog nerazumijevanja i birokratskog odnosa Grada i vrtića prema najugroženijoj djeci. Istaknimo kako je vrtiću svoje mišljenje uputila i nadležna djelatnica Centra za socijalnu skrb preko kojeg je Mateu utvrđena invalidnost. Ono izričito ističe da se ovome dječaku treba osigurati vrtić, zbog njegove dobrobiti.
Mateo i bez vrtića jedva dobiva potrebnu stručnu pomoć, a i to samo zahvaljujući neprekidnoj borbi roditelja. Prije dvije godine odbili su ga u Centru za autizam (koji i sam prolazi probleme s prostorom i financiranjem), roditelji sad čekaju da se sastane stručno povjerenstvo oko novog zahtjeva. Dječak ima odobrena samo dva dana tjedno u Centru Slava Raškaj, treći dan im ne odobravaju jer nema mjesta. Pritom već ovaj tjedan započinje ljetna pauza u Centru i do jeseni Mateo neće imati ni tu terapiju. Dječak jednom tjedno ide u Centar Silver i to je jedina terapija koju će imati tijekom ljeta.
- Otkad ide kod njih i radi s terapeutom i njihovim divnim psima, toliko je napredovao da ne možemo vjerovati. No njemu je nužna stalna poticajna atmosfera i terapija. A gdje god dođemo, nailazimo na hladan odnos, predugačke liste čekanja, odbijanje. Pa Slavu Raškaj čekali smo dvije godine. Dvije godine, a oni govore o ranoj intervenciji. Ja samo znam da je moje dijete u ovome društvu izolirano, napušteno i da nema pravo na ono što zaslužuje. I sad se to samo potvrdilo. Situacija s vrtićem je čista diskriminacija mog sina po invalidnosti - gorko govori Ivana koja je, kao i mnogi drugi roditelji u njezinoj situaciji, postala i priučena pravnica, terapeutkinja, njegovateljica.
I to samo zato što sustav godinama ne radi na poboljšanju uvjeta za djecu poput Matea. To nam potvrđuje i Suzana Rešetar, predsjednica Udruge Sjena.
- Ovo je čak i utuživo. Doslovce su prekršili sva prava ovog djeteta s obzirom na njegovu invalidnost. Još lani sam kao članica Povjerenstva za predškolski odgoj upozoravala da će se ovo dogoditi i da će ravnatelji birati djecu koja im odgovaraju - upozorila je za 24sata.
Odgovor smo zatražili i od DV Pčelica, no komentar od njih nismo dobili.
Ivana i Kruno Kosić svakako će predati prigovor, ne samo vrtiću, već i Poglavarstvu. I s pravom pitaju, hoće li gradonačelnik preuzeti njihovo dijete svaki dan, jer oni jednostavno nemaju izbora.
No začuđujuća je i razočaravajuća lakoća kojom se ovaj sustav poigrava sa sudbinama najugroženije djece. Obitelj Kosić suočena je s kaosom i izostankom ljudskosti koji se prelomio na leđima njihova dječaka. Pitanje je samo koliko je takve odbijene djece na listama.