Kad sam vidio vašu objavu o gospodinu Marjanu Matoševiću, odlučio sam se odmah javiti kako bi mu pomogao. Želim mu platiti operaciju očne mrene, rekao nam je poduzetnik iz Nuštra koji je želio ostati anoniman.
POGLEDAJTE VIDEO: Marjan je za vrijeme potresa bio sam u svojoj kućici
Od samog potresa uspio je organizirati pomoć za mještane Sisačko-moslavačke županije. Poslao je ondje nekoliko kamiona pomoći, no nažalost osobno još nije stigao posjetiti unesrećene.
- Imam privatnu tvrtku u kojoj moram raditi dan i noć, no gospodinu Marjanu odmah treba pomoć. Informirao sam se da bi takva operacija koštala oko 15.000 kuna. Voljan sam je odmah platiti - rekao je dobrotvor velikog srca.
Podsjetimo, Marjan Matošević (60) iz Siska je gotovo slijep, a za vrijeme potresa nalazio se u svojoj skromnoj kućici u kojoj posljednje četiri godine živi sam.
- U vrijeme razornog potresa sjedio sam na krevetu za stolom i pio kavu. Bilo je iznenada. Ostao sam sjediti i čekao da završi. Popio sam kavu i izišao - ispričao nam je i dodao da je ljuljalo i to jako, kao na valovima. Kaže da ga je bilo strah, ali da u toj situaciji nije mogao puno učiniti.
– Baš zato što ne vidim nisam imao drugog izbora nego čekati da potres stane. Da sam bježao, prije bih se polomio nego spasio. Dok bih ja došao do vrata, a ima i prepreka vani, nemoguća misija. Preostalo mi je samo čekati da stane. Crijep je padao, lupao. Pomislio sam pa kako bude, bude. Nasreću, kuća se nije urušila. S krova su se porušili crjepovi. Bili su neki dečki kod mene i ponudili su se da će krov prekriti ceradom, i to su učinili - govori Marjan dodajući kako mu je u takvim nenadanim situacijama poput potresa izuzetno teško jer ne može učiniti ništa.
Kaže i da su ga sva ostala podrhtavanja zatekla kod kuće gdje provodi najviše vremena.
Ne znam kako druge slijepe osobe reagiraju. Vjerojatno svatko od njih ima svoj način na koji reagira da se zaštiti. Ja sam shvatio da je meni najsigurnije da sjednem i pričekam da se još i uzalud ne ozlijedim - govori Marjan, koji je inače slijep posljednjih godinu i pol uslijed bolesti, dijabetesa i mrene na očima. Sjene ne vidi, tek nazire svjetlost. Po kući i dvorištu kreće se po pamćenju, dok se štapom služi tijekom odlaska kod susjeda ili u trgovinu. Nakon što su mu prije četiri i pol godine u razmaku od samo tri tjedna umrli sestra i otac, od tada živi sam u svojem skromnom kućerku.