Amy Winehouse nije bila obična zvijezda. Rođena 14. rujna 1983. godine u sjevernom Londonu, u židovskoj obitelji, Amy je od najranijih dana živjela u svijetu glazbe. Njezini ujaci bili su jazz glazbenici, a otac Mitch taksist i strastveni pjevač, dok je majka Janis radila kao farmaceutkinja. Ta je mješavina svakodnevnog života i umjetničkog izraza odredila njezin put – od malih nogu Amy je upijala jazz, soul i blues, žanrove koji će kasnije obilježiti njezinu glazbu.
Već s devet godina, potaknuta bakom Cynthiom, Amy upisuje Susi Earnshaw Theatre School, gdje je brusila svoj glas i scenski nastup. Godinu poslije, s prijateljicom iz djetinjstva osniva rap duo Sweet 'n' Sour, a s 13 godina dobiva prvu gitaru. Nije prošlo dugo, a Amy je već pisala vlastite pjesme i nastupala s lokalnim bendovima.
Njezina neukrotiva narav i buntovnički duh nisu uvijek bili po volji školskim pravilima – iz Sylvia Young Theatre School odlazi navodno zbog neuklapanja i bušenja nosa, što je samo dodatno izgradilo njezin imidž autentične, nekonvencionalne mlade žene.
Prvi ozbiljni korak prema zvijezdama dogodio se zahvaljujući prijatelju Tyleru Jamesu, koji je njezinu demo snimku proslijedio glazbenim producentima. Ubrzo je Amy potpisala ugovor s Island/Universal Records, a njezin glas i osebujan stil postali su tražena roba u industriji preplavljenoj generičkim pop zvijezdama. Svojom prepoznatljivom frizurom i make-upom inspiriranim ženskim grupama šezdesetih, Amy je već tada bila vizualno i glazbeno originalna.
Debitantni album "Frank" izlazi 2003. godine i odmah nailazi na pohvale kritike. Amy je na njemu gotovo sve pjesme napisala sama, a njezin glas uspoređivan je s legendama poput Sarah Vaughan i Macy Gray. Album je bio nominiran za Mercury Prize i BRIT nagradu, a pjesma "Stronger Than Me" donosi joj prvu Ivor Novello nagradu. No, Amy je javno izjavila da je zadovoljna s albumom tek 80%, jer su izdavači inzistirali na nekim pjesmama koje nije željela.
Pravi proboj dolazi 2006. s albumom "Back to Black". Inspirirana soulom i ženskim grupama prošlog stoljeća, Amy uz pomoć producenta Marka Ronsona i grupe Dap-Kings stvara bezvremenski zvuk. Singl "Rehab" postaje globalni hit, a album ruši rekorde prodaje i donosi joj pet Grammyja u jednoj noći – više nego ijednoj britanskoj pjevačici prije nje. Amy je osvojila i srca publike i kritike, ali i otvorila vrata novoj generaciji britanskih izvođačica poput Adele i Duffy.
Iza kulisa, njezin privatni život bio je sve samo ne bajka. Mediji su neumorno pratili njezine ljubavne veze, burni brak s Blakeom Fielderom-Civilom, kao i njezinu borbu s ovisnostima i mentalnim zdravljem. Pritisak slave, osobni demoni i gubitak voljene bake Cynthie doveli su do perioda samouništenja, hospitalizacija i otkazivanja koncerata. Unatoč svemu, Amy je ostala brutalno iskrena u svojoj glazbi – njezine pjesme bile su prozor u njezinu dušu, ispunjene tugom, čežnjom i crnim humorom.
Njezini posljednji mjeseci obilježeni su pokušajima povratka na scenu, ali i daljnjim padovima. Turneja 2011. završava debaklom – na koncertu u Beogradu Amy je izviždana s pozornice, a uskoro otkazuje sve nastupe. Posljednji put javno nastupa 20. srpnja 2011. godine, podržavajući svoje kumče Dionne Bromfield.
Tri dana kasnije, 23. srpnja 2011., Amy Winehouse pronađena je mrtva u svom domu u Camdenu. Službeni uzrok smrti bio je trovanje alkoholom – razina alkohola u krvi bila je pet puta viša od dozvoljene. Imala je samo 27 godina, čime se pridružila zloglasnom "Klubu 27" glazbenika koji su prerano otišli.
Njezin sprovod bio je intiman, uz obitelj i najbliže prijatelje. Otac Mitch održao je emotivan govor, a njezina omiljena pjesma "So Far Away" Carole King zaokružila je oproštaj. Nakon smrti, roditelji su osnovali Zakladu Amy Winehouse, posvećenu pomoći mladima u borbi protiv ovisnosti.
Amyin utjecaj na glazbenu industriju bio je ogroman – revitalizirala je soul, inspirirala cijelu generaciju pjevačica i pokazala da autentičnost i ranjivost mogu biti najveća snaga umjetnika. Njezini albumi "Frank" i "Back to Black" prodani su u milijunima primjeraka, a pjesme poput "Rehab", "Back to Black" i "Love is a Losing Game" ostaju neizbrisive iz kolektivne glazbene memorije.
Iako je njezin život bio kratak i često tragičan, Amy Winehouse ostaje simbol talenta, iskrenosti i borbe s vlastitim demonima. Njezin glas i pjesme i dalje odjekuju, podsjećajući nas koliko je tanka granica između genijalnosti i samouništenja. No, iznad svega, Amy je ostavila nasljeđe koje nadilazi tragediju – ona je zauvijek promijenila svijet glazbe.