Kao profesorica na Akademiji dramske umjetnosti, kao bivša studentica te iste Akademije i, na kraju krajeva, kao žena smatram da je inicijativa koja se pokrenula nakon istupa Milene Radulović, a potom i njenih kolegica te mnogih drugih žena iz cijele regije, od iznimne, iznimne važnosti - ne samo za dramske i filmske akademije u regiji niti samo za kulturnu scenu - nego za cijelo društvo i, posebno, za buduće generacije njegovih građana i građanki.
POGLEDAJTE VIDEO:
Seksizam i mizoginija predugo su smatrani normalnim i prihvatljivim dijelom naše kulture i istupi žrtava kojima svjedočimo ovih dana predstavljaju hrabro okončavanje takvih načina tretiranja žena. Iako vjerujemo da će doći do pravnog sankcioniranja pojedinih slučajeva, mislim da su posljedice svega što se događa dalekosežnije. Ono što mogu reći kao članica radne skupine koju je u vezi s ovim pitanjem osnovala dekanica Akademije jest da se nadam kako naš posao neće stati samo na istraživanju konkretnih prijava nego i na osmišljavanju načina dugoročnog suočavanja s ovim problemom. Pedagoški proces iznimno je delikatne prirode. Iz prijava koje primamo i iskaza koje čitamo u medijima očito je da neki profesori, nažalost, ne shvaćaju vlastitu odgovornost unutar toga konteksta, ali nadam se da će ih sve ovo “natjerati” da promisle o vlastitoj poziciji i postupcima.
Cilj nam ne treba biti jednokratna akcija nego stvarna promjena kulture cijele institucije kako bi nove generacije studenata i studentica, odnosno umjetnica i umjetnika, dobile što sigurnije okružje za studiranje, u kojemu neće biti diskriminacije i zlostavljanja. To je dugotrajan, spor i težak proces, ali dobro je da je započet.