Dosad je glumio Tita, mesara, ustašu, četnika... Sad Filipa Detelića (37) gledamo u filmu Ivana Salaja "Žene, luđaci i malo dobrih pedera". Igra Roberta. On je pisac, novinar i alkoholičar s PTSP-om - spavao je s četiri žene, dobio otkaz kao novinar i zaposlio se kao scenarist, postao otac i krsni kum, potukao se, zaradio spolne bolesti i opekline, uzrokovao otkaz prijateljici i još mnogo gore stvari - u četiri pijana dana.
Kako je došlo do uloge? Snimali ste vrlo kratko, ali intenzivno.
Imao sam čast igrati lik Roberta Roklicera u filmu. Ivan Salaj me nazvao i ponudio mi scenarij. Na prvu sam se zgrozio, rekao sam da ga ne bih glumio i da neću to moći. Ali nakon nekog vremena pomislio sam pa zašto ne, ipak je to nešto drukčije i neviđeno na hrvatskom filmu. Činilo mi se stvarno glupo da se prepadnem takvog nečeg. Bilo je intenzivno, 22 snimajuća dana. Snimanje je bilo naporno, tim više jer prati radnju kroz tri, četiri dana i stalno sam u nekom deliriju i pijanstvu pa je bilo teško pratiti taj tijek, a ne pretjerati i otići u neku karikaturu, što bi stvarno bilo pogubno za film. Nadam se da smo u tom i uspjeli. Koliko sam čuo od kolega nakon gledanja, svi su zadovoljni, pa se nadam da će biti i publika.
Pristali ste obrijati glavu?
Jako mi je teško palo obrijati glavu, čak je bilo razgovora da obrijem skroz na ćelavo britvicom da bude gola glava, ali sam uspio izvući iz nekih fotografija da je Robert čak u nekom trenu života imao malo kose kad je imao godina kao ja, tako da se na kraju nisam moram brijati na ćelavo jer ne znam kako bih takav po svijetu hodao. Imao sam puno predstava kao i sad i stvarno ne znam kako bi bilo da sam se na nekoj od tih izvedbi pojavio kao da sam došao s kemoterapije. No to je sve prošlo, kosa je narasla, čupu imam, pa sam već i zaboravio kako je to skoro pa biti ćelav.
Zadnji put ste nam rekli, citiramo, "snimao sam nedavno film u kojem sam puno vremena provodio potpuno gol, ali zamolio sam redatelja da pokuša da se u kadrovima ne vidi SVE skroz jer će na kraju to gledati i mama, i tata, i klinci jednog dana. Uglavnom, pregledao sam film, ne vidi se ništa, pusa redatelju". Pričali ste o ovom filmu?
Je je, to je Salajev film. Poslao sam pusu redatelju i zahvalio što se ne vide intimni dijelovi. Još nisam uspio pogledati zadnju verziju filma, on se kune da se ništa ne vidi, osim što je na plakatu filma moja guzica, ali to je onako malo zatamnjeno, tako da će to valjda mama i tata preživjeti.
Klincima je valjda i dalje zabavno vidjeti guzicu, samo što još ne znaju da je to tata, prolaze pokraj kina, ali ne obraćaju pažnju, a ja se pravim da ništa nismo vidjeli. Pusa Salaju i dalje stoji. Ivan Salaj me skinuo, ali ništa se ne vidi. Hvala, Salaj!
Je li vam ovo najkompleksnija uloga dosad?
Definitivno mi je ovo najkompleksnija uloga koju sam dosad igrao. Nisam ja ni snimio puno filmova u životu. 'ZG80', 'Šuti' Lukasa Nole i vrlo mala uloga u Brešanovoj 'Svećenikovoj djeci' te 'Zabranjenom smijanju' Žmegača. Ovo mi je prva velika i glavna uloga i bila mi je čast i zadovoljstvo što mi je Salaj dao tu ogromnu priliku. Što se tiče zahtjevnosti uloge, bila je jako zahtjevna jer se radi o nečem nesvakidašnjem, čak i za ove sulude hrvatske pojmove, ali ja bih rekao da je ovo level up stepenica. Naravno, bilo je zadovoljstvo i ego ti podivlja kad ti netko ponudi glavnu ulogu. Sad mi je drago što sam promijenio mišljenje i prihvatio ulogu. A sad nasreću ili nažalost, sudit će kritika.
Ima li nešto na što ne biste pristali zbog uloge?
Do ovog filma sam mislio da se nikad ne bih skinuo na filmu ili u predstavi pa se ipak to dogodilo. Ne znam što ne bih napravio - ne bih valjda ubio nikog zapravo, valjda (smijeh). Ta golotinja mi je oduvijek bila nepotrebna, ali eto pristao sam i na to. Valjda je iduća stepenica da se skinem gol pred publikom na predstavi, ali se nadam da se to neće dogoditi.
Najavili ste nam i snimanje nastavka "ZG80".
Za 'ZG90' ne znam što bih rekao, bili smo pred snimanje, svi smo bili nahajpani i sretni i od onda je sve stalo. Nitko me nije kontaktirao. Ne želim se petljati i miješati, ne znam gdje je zapelo. Nadam se da će se ipak, zbog hrvatskog filma i gledatelja jer me stalno svi ispituju kad će nastavak, a volio bih i zbog Dinama i cijele nogometne scene, snimiti film i da se završi ta trilogija - 'Metastaze', 'ZG80', 'ZG90'. Bila bi velika šteta da se to ne dogodi.
U Kerempuhu vas gledamo kao Superhika u "Alanu Fordu". Kako je bilo raditi na predstavi?
Bilo je jako zabavno raditi taj projekt, ekipa u Kerempuhu je moja najdraža ekipa, obožavam raditi s njima i svi volimo i obožavamo našeg Marija Kovača. Velika je navala na karte, rasprodani smo po mjesec, dva unaprijed. Za sve one koji me traže karte, samo da znate - u škripcu sam, karte ne postoje (smijeh). Pratite i čekajte da izađe novi termin i odmah kupite karte.
Jeste li fan stripova?
Moram priznati da nisam neki veliki ljubitelj stripova, nažalost, nisam nešto ni od čitanja. Kao klinac više, ali 'Alana Forda' nikad nisam čitao. Priznao sam to i redatelju Kovaču i glumcima. Više sam Zagora čitao, sjećam se da sam kao mali ležao u bolnici u Klaićevoj i da mi je mama donijela Zagora i da je to bio moj prvi susret sa stripom. Nisam fanatik, znam da ljudi po podrumima imaju cijele ormare, Zagora, Dylana Doga, Alana Forda, no ja nisam bio jedan od tih. Ipak je kod mene bio nogomet, nogomet, samo nogomet.
Stalno ste pod "ful gasom". Ima li novih projekata na vidiku?
Dobro ste rekli, u ful gasu sam non-stop. Stalno si govorim još ovaj projekt pa ću se malo odmoriti. Nažalost, neće taj odmor tako brzo. Znam da mi je prvi slobodan dan tamo negdje oko Badnjaka i Božića, nadam se da ću se ta dva dana malo odmoriti pa onda malo između Nove godine imam već novih projekata na vidiku. U Kerempuhu mi uskoro počinje rad na novoj predstavi 'Cluedo' s Ninom Kleflin, to je negdje do prosinca, pa odmah to počinjemo i igrati, imat ćemo šest-sedam izvedbi u nizu - tome se jako veselim jer su mi svi rekli da je tekst odličan i da će nam biti jako zabavno. Što se tiče novih TV projekata, ima nekih audicija na kojima sam bio, ali o tome sad ne smijem pričati. Ali evo možda ovako javno - Filip Detelić sam sebi obećaje da će se iduće ljeto - odmoriti! Možda!
Oženili ste nedavno jedinoga hajdukovca u Kerempuhu, izdržali ste. Zadovoljni Dinamovom igrom?
Oženili smo našeg hajdukovca Brakusa, svadba je bila super, a i Karla je naša mala torcidašica, tako da su se našli i u tom smislu. Jesam li zadovoljan kako igra moj Dinamo? Apsolutno! Naravno da tu ima i uspona i padova, više je bolje ove sezone, nadam se da će na tom tragu i nastaviti, ali vidi se napokon nekakva glava i rep. Jak je i velik tempo - i Europa i kod nas kup, pa prvenstvo, ali mislim da ćemo na tom polju polučiti puno uspjeha jer napokon se čini da imamo široku klupu, kak' se to veli, i da ovi koji ulaze, unose nekakve promjene - i tempo igre, i dinamiku, i agresivnost, i volju, i želju, tako da sam s te strane optimističan. A Brakusu i Karli - sretno u borbi za titulu (smijeh).