Na današnji dan prije 37 godina, 5. srpnja 1989., televizijska kuća NBC emitirala je pilot-epizodu sitcoma pod nazivom "The Seinfeld Chronicles". Gledatelji koji su se zatekli pred ekranima te večeri vjerojatno nisu ni slutili da svjedoče rađanju fenomena koji će iz temelja promijeniti televizijsku komediju. Prva epizoda bila je nesigurna, ispunjena klišeijima i tek pokojim uspjelim humorističnim trenutkom. No, iz tog skromnog i gotovo otkazanog početka izrodila se jedna od najutjecajnijih i najrevolucionarnijih serija svih vremena, kultni "Seinfeld".
Ponovno gledanje pilot-epizode danas otkriva koliko je malo toga u njoj podsjećalo na genijalnost kasnijih sezona. Radnja je pratila stand-up komičara Jerryja Seinfelda i njegovog najboljeg prijatelja Georgea Costanzu (Jason Alexander) dok analiziraju romantične signale žene koju je Jerry upoznao na putu. Dijalozi između njih dvojice bili su tek prototip britkih i lucidnih razgovora koji će postati zaštitni znak serije, no nedostajalo im je oštrine i duhovitosti. Struktura je bila potpuno konvencionalna, s jednom glavnom radnjom, bez vještog ispreplitanja više priča koje će kasnije postati majstorija autora Larryja Davida i Jerryja Seinfelda.
Ono što najviše upada u oči su ogromne razlike u likovima i okruženju. Najvažnije, nije bilo Elaine Benes. Teško je i zamisliti seriju bez Julije Louis-Dreyfus, čiji je lik unio nezamjenjivu žensku perspektivu i dinamiku, no ona je postavi pridružena tek od druge epizode. George Costanza u pilotu više je nalikovao na karikaturu Woodyja Allena nego na neurotičnog i samoživog lika temeljenog na Larryju Davidu, kakvog smo kasnije zavoljeli. Kramer, ovdje nazvan "Kessler", bio je tek blijeda verzija ekscentrika kakvim će postati; djelovao je kao tipičan nametljivi susjed viđen u bezbroj drugih sitcoma. Čak ni kultni kafić "Monk's Cafe" nije postojao – Jerry i George sastajali su se u "Pete's Luncheonette", gdje ih je posluživala konobarica Claire, lik koji je bio zamišljen kao stalan, ali je odbačen odmah nakon pilota.
Na rubu otkazivanja i spašavanje u zadnji čas
Reakcije na prvu epizodu bile su poražavajuće. Testna publika nije razumjela humor, a direktori NBC-ja bili su toliko razočarani da su seriju odlučili odmah otkazati. Smatrali su je "previše židovskom" i "previše njujorškom" da bi se svidjela široj publici. Sudbina "Seinfelda" visjela je o koncu, no tada je na scenu stupio izvršni producent Rick Ludwin. Uvjeren da serija ima ogroman potencijal, Ludwin je riskirao vlastitu karijeru i osobni budžet kako bi joj dao još jednu priliku. Umjesto da odustane, ponudio je financirati još četiri epizode, stvorivši tako najkraću prvu sezonu u povijesti američke televizije. Taj je potez spasio seriju i omogućio joj da s vremenom pronađe svoj glas i svoju publiku.
Trebalo je proći nekoliko sezona da "Seinfeld" postane istinski briljantan. Rane naznake genijalnosti vidjele su se u epizodama poput "Kineskog restorana" iz druge sezone, gdje likovi cijelu radnju provode čekajući stol, ili "Garaže" iz treće, u kojoj se neuspješno pokušavaju sjetiti gdje su parkirali automobil. Upravo su te epizode, usredotočene na trivijalne frustracije svakodnevice, utrle put filozofiji "serije o ničemu". Autori su shvatili da humor ne mora proizlaziti iz velikih životnih događaja, već iz minucioznog promatranja apsurda koji nas okružuju.
Do četvrte sezone serija je postala kreativni stroj koji je nizao klasik za klasikom. Uvedena je prepoznatljiva narativna struktura u kojoj bi se naizgled nepovezane priče četvero glavnih likova na kraju spojile u urnebesnu i neočekivanu cjelinu. Vrhunac meta-humora, daleko ispred svog vremena, dogodio se kada su Jerry i George predstavljali NBC-u ideju za vlastitu seriju – "Jerry" – koja je trebala biti "serija o ničemu". U epizodama poput "Natjecanja" ("The Contest"), koja se hrabro bavila temom masturbacije, ili "Izlaska" ("The Outing"), serija je pomicala granice onoga što se smatralo prihvatljivim na televiziji. "Seinfeld" je u popularnu kulturu uveo fraze poput "yada yada yada" i koncepte kao što je izmišljeni blagdan "Festivus", koji su i danas dio globalnog leksikona.
Kontroverzni kraj koji i danas izaziva rasprave
Nakon devet sezona i statusa jedne od najgledanijih serija u povijesti, finale emitirano 1998. godine pratilo je procijenjenih 76 milijuna ljudi. No, kraj je izazvao duboke podjele. U posljednjoj epizodi, koju je napisao Larry David, Jerry, George, Elaine i Kramer uhićeni su zbog kršenja zakona "dobrog Samaritanca" i izvedeni pred sud. Tužiteljstvo je pozvalo brojne sporedne likove iz prethodnih sezona koji su svjedočili o svim njihovim sebičnim, nemoralnim i bezosjećajnim postupcima. Mnogi obožavatelji bili su razočarani, smatrajući da je nametnuta moralna osuda izdala temeljno načelo serije: "bez grljenja, bez učenja". Ipak, drugi su finale smatrali hrabrim i dosljednim ciničnom duhu serije.
Posljednja scena, u kojoj Jerry i George u zatvorskoj ćeliji vode gotovo identičan razgovor kao u prvoj epizodi, simbolično je zatvorila krug, pokazujući da se likovi nikada nisu promijenili niti su išta naučili. Taj gorko-slatki završetak i danas je predmet rasprava, a sam Jerry Seinfeld nedavno je natuknuo mogućnost stvaranja alternativnog kraja, potvrđujući da naslijeđe serije o ničemu i dalje živi.