To je to što me zanima!

Kod njega su pili nogometaši, a narodnjake mu je 'prodao' Vuco

Do 1997. Borbaš je radio kao zaštitar, a s vremenom je postao vlasnik najpopularnije diskoteke u Slavoniji. Kod njega su dolazili estradnjaci, nogometaši, političari, a dijelu Osječana smetali su narodnjaci iz kluba
Vidi originalni članak

U velikom istraživačkom serijalu 24sata otkrivamo sve tajne noćnog života u Hrvatskoj. Kako napraviti profitabilan lokal, koliko se može zaraditi, koliki su honorari za pjevače, kako se nose s inspekcijama i policijom otkrili su nam vlasnici naših najpoznatijih klubova. 

- To je surova borba za opstanak. Za otvoriti klub od 500 kvadrata, bez ikakvog programa i zaposlenika, treba vam minimalno milijun eura - rekao nam je poznati zagrebački ugostitelj Nenad Šepak. Dok su se u Saloonu okupljale poznate face i partijale do jutra, na drugom kraju grada, tamo negdje na izlasku, nicala je nešto drugačija priča.

Noćni klub “Kod Mome” često je bio posljednja postaja u izlascima Zagrepčana i onih iz okolnih mjesta, a vlasnik Momčilo Jović za potrebe kluba nabavio je vuka, zbog čega su dolazili i oni nezainteresirani za ovu vrstu glazbe. I trik s vukom je upalio, a “Kod Mome” se “hodočasti” i 35 godina kasnije. Tu je i druga strana priče, ona inspektora i Porezne uprave, koji gazde love u prekršajima. Od 188 klubova, koliko ih se nadziralo od početka 2019. do kraja rujna, kod njih 127, dakle više od dvije trećine, utvrđene su nepravilnosti.

Zvali su ga ‘Mali princ Folka’, ponekad i ‘kralj narodnjaka’; često su mu prijetili ali isprazno, rastezali ga po novinama da je antihrvatski element, da je od Osijeka napravio Palanku, a sve zato što je od OKS-a (Osječkog kluba studenata) krajem 90-tih godina napravio narodnjačku bazu noćnih izlazaka. Osječanin Alen Borbaš (48), poznati hrvatski karataš sa svjetskim odličjima, hrvatski ratnih dragovoljac i branitelj, vlasnik prve hrvatske zaštitarske tvrtke Borbaš Security na sve je samo odmahivao rukom.

- E sad baš njima u inat - govorio je Borbaš stojeći prkosno na ulazu u klub OKS prekriženih ruku na prsima na kojima se presijavao ogroman zlatni lanac s natpisom BORBAŠ.

'To sam mu kupio da mi ga znaju vratiti ako se izgubi', govorio je u šali tata Borbaš, ponosan na sina.

- Bio sam klinac od 16 godina, gimnazijalac, kada sam počeo raditi po disko klubovima kao zaštitar. Već sam tada godinama trenirao karate i bio sam dobar materijal za zaštitara. U to su vrijeme rokeri i pankeri bili aktualni u Osijeku. Nakon škole morao sam u JNA, ali sam iz nje pobjegao kada je počeo rat u Hrvatskoj i prijavio sam se u HV - rekao je i nastavio:

KULTNI ZAGREBAČKI KLUB U Jabuci je kuglao Tito, a rock, jazz i punk pobijedili su cajke

- Rat je za mene završio razmjenom nakon zarobljavanja iako sam još par godina bio u Vojnoj policiji. Kako su ratna događanja jenjavala tako se život ponovo vraćao u Osijek. Jedini veći klub koji je dobro radio prije rata, a i jedno vrijeme poslije rata bio je stara Tufna. U njoj sam radio kao zaštitar - prisjeća se Alen kojega smo našli u njegovoj sportskoj dvorani na treningu, obaveznom svaki dan.

Do 1997. Borbaš je radio kao zaštitar u sklopu tatinog kluba HUS Bodyguard, a onda je 1997. godine osnovao Borbaš Security i to je bila prva firma u Hrvatskoj koja je osnovana za tu djelatnost. Veoma brzo Borbaš security radio je u svim disko klubovima po Slavoniji, do Zagreba.

- Radeći po disko klubovima stekao sam veliko iskustvo o radu noćnih klubova; vidio sam što ljudi žele, što je bitno, kakve sadržaje nuditi. Moj prvi ugostiteljski pokušaj bio je kafić Picasso kojega sam otvorio sa prijateljem na osječkoj promenadi. Bio je to prvi lokal na promenadi, danas ih ima desetak. Zbog toga sam morao ići na profesionalnu prekvalifikaciju i položiti par ispita u ugostiteljskoj školi jer sam jedino tako mogao otvoriti svoj kafić. Klub OKS (Osječki klub studenata) je osnovan 1985. kao prostor u podrumu Studentskog centra u kojemu su se održavale studentske gitarijade, partiji i rokerski koncerti. STUC je više puta pokušavao od
tog kluba napraviti ozbiljniji noćni klub ali nisu uspijevali, a onda su mene pozvali da pokušam tu nešto otvoriti. Bila je 1995. kada smo potpisali ugovor o preuzimanju. Cijelog sam ga morao urediti jer je to tada bio samo običan podrum. To je bio prostor od oko 130 kvadrata, podijeljen u tri dijela, zapravo sa dosta potencijala - otkrio nam je Borbaš.

VLADARI NOĆNOG ŽIVOTA Izbacivač: Žene su agresivnije i gore, one izazivaju frku u klubu

Borbaš dodaje kako su u početku tu i dalje dolazili studenti, a onda je on počeo uvoditi nešto drugo.

- S obzirom na to da sam se kao karataš natjecao puno po svijetu, putovao sam svagdje, i kupio razne ideje iz noćnih provoda. Među prvima sam počeo organizirati ozbiljnije studentske zabave, sada znane kao brucošijade. Utorkom su mi svirali osječki rock bendovi kojih smo tada imali jako puno, Passage, OK Band, ali i rokeri te pankeri koji su bili aktualni i za vrijeme Juge - pojašnjava.

Srijeda je u početku bila rezervirana za hip hop, kojeg je Borbaš forsirao u klubu koliko god je to bilo moguće jer je uz tu glazbu odrastao.

- Prvi nastupi hip hopera i natjecanja su bila u OKS-u; Bolesna braća, Tram 11, Nered, Stoka, TBF... Njihovi prvi nastupi van sredina iz kojih dolaze su bili kod mene. OKS im je bio čudo. Par godina kasnije je ta srijeda postala noć za narodnu glazbu, imao sam
stalnu pjevačku postavu iz Osijeka. Drago i Ljilja, koji su pjevali sve što je bilo aktualno na narodnjačkoj sceni; to je bilo dok nisam počeo dovoditi poznate pjevače iz Srbije. Četvrtak je bio za zabavnu glazbu; Let 3, Opća opasnost i sl. Petak i subotu je bio uobičajeni noćni vikend izlazak, iako sam petkom znao gurati i tamburaške bendove koje isto volim jer ja sam zapravo iskonski
Slavonac. Nedjelja neka laganica za studente koji su se vratili sa vikenda od kuće. Samo je ponedjeljak kod nas bio dan za odmor. Radili smo svaki dan i radili smo atomski - otkrio je.

Borbaš priznaje kako je ono vrijeme bilo puno bolje za ugostitelje. Osijek je, kao i danas, imao jako puno studenata, bilo je love, ljudi su bili željni zabave, a OKS je srijedom nudio votku za 1 kunu i to nitko nije mogao vjerovati. 

- Najviše sam volio to što sam OKS dolazio otvoriti oko 20 sati i tu je pred vratima već stajalo 500-600 klinaca koji su izašli u noćni život. Oko 22-23 sata bi po njih došao netko od roditelja koji se pozdravio sa mnom i rekao 'evo samo da odvezem malog doma pa dolazim' i onda su oni nastavili u OKS-u do jutra. To je bio pokazatelj da su ljudi koji su tu dolazili imali vjere u mene da je njihovo dijete tu sigurno, a i da je najbolje mjesto za njih za izlazak - smješka se Alen.

To što je tada OKS radio, nije radio nitko drugi u Hrvatskoj. Alen smatra da je to stoga što je on bio pun ideja i mogućnosti da ih realizira.

- Prve go-go plesačice koje su krenule po hrvatskim klubovima bile su kod mene; neke Slovenke sam dovlačio svaki vikend, napravio im boks u lancima na šanku da mogu plesati a da ih nitko ne može dirati. Prve Playboy partije sam ja radio, praktično ih izmišljao. Dovodio playboy ljepotice sa duplerica i osmišljavao program. Kasnije su mene ljudi zvali i pitali kako sam to organizirao da pokušaju i oni. Jako puno klupskih programa krenulo je iz OKS-a. To sam mogao jer sam imao dosta poznanstava, a i u to vrijeme sam već počeo čuvati neke naše poznate izvođače koji su uvijek voljeli doći u OKS jer im je bilo mjesto za zezanciju i opuštanje. Nikada nitko iz OKS-a, nakon održanog koncerta, nije otišao u hotel ili kući, uvijek su svi ostajali do jutra. Čak su se godinama i svi after partiji nakon koncerata održanih u gradu događali u OKS-u. Nikada nismo imali dovoljno mjesta za sve zainteresirane. Znalo je biti toliko gužva da je sa stropa kapala kondenzirana voda jer to je ipak bio podrumski prostor koji je bilo nemoguće do kraja izventilirati no, to nije nikoga smetalo. Što veća vrućina i kondenzacija to su cure bile više golišave - kaže Alen, koji je poslije tamburaša, hip hopa, rocka, punka u OKS-u počeo ugošćavati i tada novopečene pop pjevačice.

- Dolazila je Severina sa kojom sam dobar od njenih prvih dana pa je dolazila i mojoj mami za rođendan pjevati. Maja Šuput, Rozga, Alka Vuica ali i Vuco, Jole, Oliver, Toni, Sandi koji je tu bio stalno, i kad je pjevao i kad nije. Jedno vrijeme bio je red čekanja za one koje su htjeli imati koncert u OKS-u i to po par mjeseci. Svi su htjeli doći tu jer su se tu dobro osjećali. Masu sam ih nosio pijane na ramenu nazad u hotel i skrivao od medija da ih netko ne snimi takve - dodao je.

Tako, zapravo, čuva brojna tajne hrvatskih i srpskih zvijezda. Siniša Vuco (48) neprestano mu je govorio da želi kod njega imati koncert.

- Vuco je bio taj koji me je 1998. godine nagovorio da probam narodnjake dovesti u OKS. Čuvao sam ga po njegovim koncertima u Bosni gdje mu je dolazilo stvarno puno ljudi. Stalno mi je govorio da želi pjevati u OKS-u ali ja nisam htio. Ma kakvi narodnjaci, nije to uopće moj đir. Tada sam od narodnjaka znao samo 'Jorgovane' od Vesne Zmijanac i još par drugih. I jedne subote, kada je odradio koncert u Bosni, došao je kod mene. Polijepio sam plakate s najavom njegovog koncerta u ponedjeljak, za srijedu, i do srijede prodao više od 800 karata. Bio sam nemalo iznenađen. Iduće srijede probao sam sa Halidom Muslimovićem i isto toliko prodao. Tako je to nekako krenulo. Našao sam Dragu i Ljilju, dvoje Osječana koji su pjevali narodnjak i to su u početku znali pjevati samo stare hitove jer nove nismo imali. Oni su bili na repertoaru svake srijede, osim kada bih doveo nekoga od izvođača iz Srbije koji tamo uopće nisu bili narodnjak nego zabavnjak. I to je tako krenulo, dakako uz puno protivljenja Osječana jer tada nitko u Hrvatskoj nije radio narodnjake koji su bili fama. Stalno sam bio po medijima tada, prozivali su me da sam antihrvatski element, da sam ovo i ono, da će me zatvoriti, dići klub u zrak, slali su mi razne inspekcije, prijetili svime i svačime. Borbaš je bio državni neprijatelj broj jedan, a još se to dodatno pojačalo kada sam počeo i čuvati srpske pjevače po njihovim gažama. A meni su te gaže tek poboljšale posao u OKS-u jer sam Dragi i Ljilji uvijek donosio nove kazete s pjesama koje su potom oni 'skidali' pa smo tako u OKS-u imali najveće hitove. Drago je tako postao osječka pjevačka legenda jer je u OKS-u proveo 20 godina i ostvario zavidnu karijeru - smije se Alen. 

Kaže kako su i brojni sportaši, političari, poduzetnici, mafijaši pa i kulturnjaci bar na jednu noć bili pjevači cajki u OKS-u jer, kada bi Dragin mikrofon krenuo po klubu, od čovjeka do čovjeka, nitko nije mogao odoljeti da ne otpjeva jedan stih. Godinu-dvije poslije kroz OKS su prodefilirali gotovo svi narodnjački pjevači koji su u Srbiji bili iole poznati. Jedino Ceca nije nikada pjevala u OKS-u, iz razumljivih razloga.

- Njima je bilo zanimljivo doći u Hrvatsku, pokazati se malo, nešto snimiti usput u studiju. Kod mene su se osjećali sigurno, svi su dobro dočekani, voljeli su doći. Medijima a ni javnosti se nisam htio opravdavati ni objašnjavati. Narodnjaci uopće nisu bili moja glazba, osim toga bio sam dragovoljac, branitelj Osijeka i Vukovara, zarobljen i znao sam da će to u nekom trenutku biti problem no, kako su me svi stiskali, tako sam se odlučio inatiti jer sam takav po prirodi. Bilo je očigledno da ljudi tu glazbu žele, nisam ih ja tjerao da dolaze u OKS. Uostalom, kod mene su u klub dolazili itekako veliki frajeri i branitelji. Kako je vrijeme odmicalo tako su ti narodnjaci postali 'bum' i svi su zapravo na to htjeli ići ali nisu imali mjesto gdje mogu biti sigurni, gdje ih nitko zbog toga neće dirati, neće upucati i slično. A to su imali u OKS-u, koji je uvijek bio pun mojih zaštitara a i ja sam svaku noć bio dolje. Ne mislim da sam ja promovirao cajke u Hrvatskoj. Došao bi narodnjak, možda malo kasnije. Osim toga, htio sam narodnjake isfurati na viši nivo. OKS je bio totalno sređen, imao je svoju VIP zonu, zlatni dio za privatne partije i ovaj za svaki dan. U klub nije mogao svatko ući; samo stariji od 18, ništa patike i trenirke, samo dress code. Počele su dolaziti gradske face, krema, krenule rezervacije stolova za cijele ekipe. Kako je u klubu uvijek bilo zgodnih cura, htjele su nešto raditi i zaraditi, pa sam ih organizirao u hostese. Neke su plesale na šanku kada bi atmosfera postala dosadna. U zlatno doba OKS-a samo srijedom sam radio više prometa nego svi klubovi u Osijeku zajedno. Nisu se slale cuge od stola do stola, nego boce, koliko stane, a Drago bi dobivao i po 1000€ bakše - govori Alen, vrteći po rukama tisuće fotografija iz starog OKS-a i baš na svakoj je klub pun 'kao šipak'.

Jedno vrijeme u OKS je dolazio i cijeli NK Osijek.

- Bilo da su igrali u Europi ili imali prvenstvo, oni su tu visili do 6-7 ujutro, odavde odlazili na treninge. Kad su se ovdje družili, pjevali i cirkusirali, tada su najbolje i igrali. Sjećam se, bili su u Zagrebu na pripremama za repku, nazovu u 8 navečer i kažu da su večerali, kreću sa vozačem u Osijek, da im čuvam vip ložu. Došli su iz Zagreba, cirkusirali do 5-6 ujutro, vozač ih stavi u auto, spavaju cijelim putem do Zagreba i ujutro su na doručku kao da ništa nije bilo, a u 11 imaju trening - kaže Borbaš. 

Otišao je korak dalje kada je 2003. godine u Osijeku organizirao prvi Folk Hit godine, a 2010. u sportsku dvoranu Zrinjevac doveo preko 40 srpskih, bosanskih i hrvatskih folk izvođača. Osijek je bio na nogama, uz masu protesta.

- Naravno da se grad protivio i nisu mi htjeli dati dvoranu. Glavaš kaže idi kod Đapića, a Đapić kaže idi kod Glavaša, ali sam se opet zainatio i uspio srediti dvoranu. Prodalo se 4.500 ulaznica u par dana i pjevalo je 40-tak izvođača. Opet opća sablazan - smije se. 

OKS mu je tijekom tih godina postao i baza za još jedan biznis. 

- U OKS-u je osnovana TV Balkanika, koju sam osnovao sa Bugarima. To je glazbena TV koja emitira već godinama, svi se naplaćujemo od reklama. U OKS-u sam napravio glazbeni studio u kojemu smo snimali glazbene top liste. Taj glazbeni studio je još uvijek tu i povremeno netko u njemu nešto i snimi. Bio je to jedan od većih glazbenih studija u Hrvatskoj - kaže Borbaš, ističući kako mu je ugostiteljstvo i taj clubbing bio posao koji je radio usput.

Sport mu je uvijek bio na prvom mjestu, potom firma security koja je držala 50 klubova i zapošljavala 400 ljudi, a disko je bio usput. S ponosom Borbaš ističe kako je OKS bio najmirniji disko u Hrvatskoj.

- Imali smo nešto više problema početkom 90-tih jer ih je tada svuda bilo. Tada je bilo zezanje 'ajmo u OKS na boks'. No, mi nikada nismo dali nered i razbijanje. Potukli smo se milijun puta, bilo je tu svega, i vojske i zaštitara, znački ovih, onih. Batina su se nadobivali dobrih, uzeli smo hrpu oružja ljudima, a onda dođu njihovi zapovjednici moliti da vratimo oružje jer dečki moraju na teren. Tada sam bio u vojnoj policiji pa sam to mogao - kaže.

OKS je s godinama onda dosadio. Alen više nije imao vremena za njega jer se posvetio sportu, a čini se da bez njega u OKS-u nikome nije bilo zanimljivo. 

- Počeli su slabiti i koncerti jer više nisam imao vremena dogovarati ih. Do 2011. - 2012. se radilo, a kasnije sve slabije. Sve je manje love bilo za izlaske, stariji su prestali izlaziti. Sada su po klubovima sve klinci, a od njih nemaš ništa, osim problema sa inspekcijama, prijavama, policijom, drogom. Klubovi koji danas rade zapravo jako slabo žive od ugostiteljstva - kaže Borbaš.

Ipak ponekad organizira u OKS-u neki srednjoškolski party, tek toliko da klub održi živim.

- Zapravo čekam da se nešto promijeni da bih možda opet zavrtio neku priču. Možda ljudima i treba vremena da se nečega zažele - ističe Alen Borbaš.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Idi na 24sata

Komentari 49

  • AnđaKordek 14.11.2019.

    Niti znam čemu odjednom ovaj hvalospjev Borbašu, niti znam zašto sam ga uopće pročitala....

  • 04.11.2019.

    radi ovih slika slobodno može tužit za duševne boli

  • Popy_1 04.11.2019.

    Standarni seljo...

Komentiraj...
Vidi sve komentare