U razdoblju od 2008. do 2017. godine dizajnerica i manekenka Ljupka Gojić Mikić (38) živjela je sa suprugom i dvije kćeri u Hirošimi. U tom je periodu, priča nam, doživjela nekoliko slabijih potresa, jedan od 6,3 te još jedan jači.
POGLEDAJTE VIDEO: Malena Tea i Gabrijel samo žele da im bude toplo
No kaže kako se ondje nikad nije uplašila kao prilikom potresa u Banovini.
- Mislim da se Japan uopće ne može usporediti s Hrvatskom jer su to ljudi generacijski naučeni na potrese i imaju drugačiji tip gradnje zgrada. Primjerice, najduže traje lijevanje temelja. Ne znam koje materijale koriste ni što, no vidim da posebnu pažnju posvećuju tome jer jedanput kad stignu do razine zemlje, zgrada brzo nikne. Nadalje, oni još u vrtiću uče kako se ponašati tijekom potresa - ističe Ljupka.
Djeca su joj ondje pohađala vrtić i školu, a ona priča kako im je morala svaki dan pripremiti ruksak s osnovnim potrepštinama u slučaju potresa.
- Svaka obitelj ondje ima spreman ruksak za potres. Pričala mi je kći kako su u školi, kad je bio potres, svi mirno čučnuli pod klupe i čekali da prođe, a onda izašli iz zgrade na čistinu. Osobno me jedanput uhvatio potres blizu vrtića moje druge kćeri i vidjela sam kako tete nakon što je prestalo tresti mirno izvode djecu koja su izlazila držeći se za ruke dvoje po dvoje. Nije bilo panike, vrištanja ni drame. Dapače, jedanput sam bila na 17. katu nebodera u Tokiju kad je bio potres. Ljuljalo se, ali nije bilo dramatično - prisjetila se.
Ističe japansku smirenost i smatra da je ona rezultat edukacije od najmanjih nogu, znanja koje su starije generacije prenosile mlađima te sigurne gradnje zgrada što je i njoj ulijevalo povjerenje pa se nije bojala.
- Ni inače nisam paničar, tako da sam ondje u tim situacijama potražila zaklon, zaštitila glavu i čekala da prođe. Ondje se zgrade ljuljaju, i to je također različito od potresa kod nas. Imate dojam kao da ste na brodu, a ovdje vas trese. Također, ondje nikad nisam čula onu tutnjavu koja je ovdje prethodila potresima - zaključila je Ljupka.