Karijera Jamesa Deana trajala je iznimno kratko – svega pet godina – no unatoč tome ostavio je dubok i trajan pečat u povijesti svjetske kinematografije. Smatra se jednom od najvećih ikona Hollywooda 1950-ih.
James Byron Dean rođen je 8. veljače 1931. u saveznoj državi Indiani. U ranom djetinjstvu s roditeljima se preselio u Kaliforniju zbog očevog posla, no obiteljski život naglo se promijenio nakon smrti majke, koja je preminula kada je James imao devet godina. Otac ga je tada poslao natrag u Indianu, gdje je odrastao na farmi kod ujaka i ujne.
Boravak na farmi obilježio je njegov odnos s lokalnim pastorom Jamesom DeWeerdom, osobom koja je snažno utjecala na Deanove interese. Upravo zahvaljujući njemu razvio je ljubav prema kazalištu i automobilističkim utrkama. Njihova bliskost kasnije je potaknula i nagađanja o mogućoj romantičnoj vezi, no takve tvrdnje nikada nisu službeno potvrđene.
Po završetku srednje škole Dean se ponovno vraća u Kaliforniju. Studirao je na nekoliko fakulteta, a naposljetku se upisao na kazališni odsjek UCLA-a. Gluma mu je od najranijih dana bila životni poziv. Prvi put pojavio se na televiziji u reklami za Pepsi, dok je za život zarađivao radeći kao pomoćnik na parkiralištu CBS studija. Upravo ondje upoznao je Rogersa Bracketta, radijskog direktora koji mu je postao mentor, a prema kasnijim navodima i blizak partner, što je dodatno potaknulo glasine o Deanovoj seksualnoj orijentaciji.
Godine 1951. seli se u New York, gdje usavršava glumu kod slavnog Leeja Strasberga. Iako njihov odnos nije bio idiličan, Deanova karijera počinje ozbiljno napredovati – nastupa u televizijskim serijama i kazališnim predstavama, a uloga na Broadwayju 1952. godine privlači pažnju Hollywooda.
Pravi proboj ostvario je 1955. filmom „Istočno od raja“, u kojem je mnoge scene odigrao improvizirajući. Za tu ulogu dobio je nominaciju za Oscara, čime je postao prvi glumac u povijesti koji je za tu nagradu nominiran posthumno. Iste godine publiku je osvojio i filmom „Buntovnik bez razloga“, u kojem je uz Natalie Wood i Sala Minea utjelovio emocionalno ranjivog tinejdžera – ulogu po kojoj ga se i danas najviše pamti. Njegov posljednji film, „Div“, objavljen je 1956., a Dean je u njemu glumio uz Elizabeth Taylor i Rocka Hudsona. I za tu je ulogu ponovno bio nominiran za Oscara.
Izvan filmskog seta, Dean je živio brzo i strastveno. Bio je zaljubljenik u automobile i motocikle te se aktivno natjecao u utrkama. Iako mu je studio Warner Brothers privremeno zabranio utrkivanje tijekom snimanja filma „Div“, odmah po završetku snimanja vratio se svojoj strasti.
Sudbonosnog petka, 30. rujna 1955., Dean je sa svojim mehaničarom Rolfom Wuetherichom krenuo prema utrci u Salinasu u svom Porscheu 550 Spyder. Policija ih je putem zaustavila zbog prebrze vožnje, no nakon toga nastavili su put. Oko 15:30 sati došlo je do frontalnog sudara s automobilom kojim je upravljao Donald Turnupseed. Wuetherich je teško ozlijeđen, ali je preživio, dok je Dean podlegao ozljedama ubrzo nakon dolaska u bolnicu.
Vijest o njegovoj smrti munjevito se proširila putem radija i televizije. Pokopan je u Indiani, a na sprovodu se okupilo više od 2500 ljudi – obožavatelja, prijatelja i kolega. Njegova legenda nastavila je rasti i nakon smrti: 1960. dobio je zvijezdu na Stazi slavnih, a Američki filmski institut 1999. uvrstio ga je među 20 najboljih glumaca zlatnog doba Hollywooda. Redovito se nalazi i na listama najseksepilnijih muškaraca svih vremena.
Velik interes javnosti uvijek je izazivao i njegov privatni život. Bio je povezan s brojnim ženama, među kojima su Beverly Wills, Jeanette Lewis, Liz Sheridan i Barbara Glenn. Najpoznatija veza bila mu je ona s talijanskom glumicom Pier Angeli, o kojoj je Dean govorio s velikom nježnošću. Njezine kasnije izjave o njihovoj vezi izazvale su kontroverze, a Deanovi prijatelji tvrdili su da nisu istinite.
Scenarist William Bast, jedan od njegovih najbližih prijatelja, tek je 2006. godine javno priznao da su on i Dean bili u intimnoj vezi. Prema njegovim riječima, Dean je strahovao da bi javno priznanje moglo uništiti njegovu karijeru. Mnogi biografi danas smatraju da je Dean bio biseksualac, no istina o njegovu privatnom životu zauvijek je ostala nepoznata.