Tragična pogibija omiljenog pjevača u očima ožalošćenih obožavatelja izgleda kao prijevremeni odlazak u legendu. To je skoro nezaobilazan kadar u biografskim filmovima o palim glazbenim velikanima, ali ne može dobro prikazati legendu o Šabanu Šauliću.
Smrt je sustigla Šabana u gluho doba noći na njemačkoj autocesti, dok su ga vozili na aerodrom poslije još jedne solidno odrađene gaže. U legendu je ušao davno prije, na vrhuncu enormne popularnosti ostvarene ultimativnim narodnjačkim hitom s kraja 1970-ih 'Dođi da ostarimo zajedno.'
Prodavao je stotine tisuća ploča i kazeta, slušali su ga milijuni, a najtiražnije jugoslavenske TV revije kopale su po njegovoj živopisnoj biografiji tragajući za još neotkrivenim detaljima. Rođen je na periferiji Šapca u siromašnoj obitelji romskog podrijetla.
POGLEDAJTE VIDEO:
Završio je samo osnovnu školu, marljivo trenirao nogomet i slučajno stao za mikrofon kad ga je stric povukao u kafanu kod Perkana, procijenivši kako će sinovac brže naplatiti dar za pjevanje nego mjesto u juniorskoj momčadi povremenog drugoligaša FK Mačva.
Kod Perkana ga je jedne večeri čuo violinist iz renomiranog narodnog orkestra Budimira Buce Jovanovića i odveo u Beograd, gdje je 1969. snimio prvu singl ploču za PGP RTB.
U Šapcu je te godine proradio lokalni radio koji je emitirao program na srednjem valu, imao veliki domet i servirao najnoviji folk repertoar mnogobrojnim slušateljima širom Jugoslavije. S pjesmama Buce Jovanovića mlađahni Šaban Šaulić ubrzo je postao najprepoznatljiviji glas naveliko popularnog šabačkog radija.
Već 1970. stigao je na najprestižniju smotru narodne muzike festival Ilidža. U izuzetno jakoj konkurenciji pobjednikom Ilidže ‘70. proglašen je doajen sevdaha Safet Isović, drugu nagradu odnio je Toma Zdravković, a Šaban je dobio dovoljno publiciteta za nastavak karijere i snimanje nastupnog albuma iz 1972. 'Bio sam pijanac'.
Narodnjaci su daleko veći promet radili na singlovima, s kojima su Silvana Armenulić i Hašim Hučuk Hoki već u to doba postizali šesteroznamenkaste tiraže, ali pakiranje tako mladog pjevača u format albuma moglo se protumačiti kao pouzdan znak da u diskografskoj kući na njega najozbiljnije računaju. Stalna suradnja s Bucom Jovanovićem potrajala je do 1976., kad se Šaban odlučio predstaviti kao kantautor. Bez formalne glazbene naobrazbe i bez poznavanja nota, svoje pjesme najprije je bilježio u kasetofon, a potom ih je razrađivao u studiju s profesionalnim muzičarima i aranžerima.
Urednici PGP RTB-a pripadali su konzervativnom glazbenom establišmentu i nisu bili nimalo skloni takvim eksperimentima, ali su morali priznati da publika izvanredno reagira na njegove nove pjesme premijerno izvedene na beogradskoj Hit paradi. Šaban se pokazao gotovo nenadmašnim u izravnoj komunikaciji s narodnjačkim auditorijem, a najveći adut bilo mu je bogato kafansko iskustvo.
Kad je zapjevao 'Dođi da ostarimo zajedno', momentalno je pridobio sve bećare koji su se računali u kafanski inventar. Poneseni njegovom pjesmom bili su spremni ostaviti na šanku cijelu svoju plaću i u deliriju skršiti barem pola birtije. Kafanska legenda o Šabanu Šauliću nije se zaustavila na rekordnim količinama polomljene staklarije koja je ostajala na podu iza njegovih nastupa. Zaredali su se općenarodni hitovi, od 'Dva galeba bela' do 'Sneg je opet Snežana', koji su mu donijeli titulu kralja narodnjaka.
Naravno, za istu titulu mogao je konkurirati podjednako legendarni Toma Zdravković, malo kasnije još jedan veliki kafanski bard Sinan Sakić, samo Šaban je ipak najdulje trajao i najdalje dobacio. Za dokazivanje njegovih iznimnih vokalnih kvaliteta osobito je bio važan album s isključivo tradicionalnim 'Biseri narodne muzike', snimljen 1986. za Sarajevo Disk.
Prolazio je i kod publike koja nije zabrijala na narodnjake, ali jest povremeno zalazila u kafane i tamo se upoznala s legendom o Šabanu. Prvi veliki naklon s druge strane dobio je 1984. u pjesmi Zabranjenog pušenja 'Anarhija all over Baščaršija'. Ključni stih 'Sejo voli Hanku i Šabana / nervira ga ono -A- po zidovima' zaintrigirao je mnoge zagrižene pankere i rokere, koji su najedanput počeli primjećivati njegov lik i djelo.
Dva desetljeća kasnije Let 3 snimio je maestralnu obradu “Dođi da ostarimo zajedno” naslovljenu 'Dijete u vremenu' i izmještenu u kontekst psihodeličnog rocka na albumu 'Bombardiranje Srbije i Čačka'. Na koncertima su je oduševljeno prihvatili fanovi Leta 3, koji možda nikad nisu čuli Šabanov original, ali su naprosto prepoznali antologijsku pjesmu.
U legendi o Šabanu Šauliću nakupilo se mnoštvo anegdota koje su naglo isplivale posljednjih dana. No svakako treba izdvojiti citat iz jednog davnog intervjua napravljenog u doba kad mu je popularnost počela kopnjeti zbog ekspanzije turbo folka, u koji se nije mogao uklopiti.
Na pitanje zašto rijetko nastupa Šaban je odgovorio: 'Bolje džaba da sedim nego džaba da radim'.