Ni u jednom trenutku nisam klonula. Nisam ja cmizdra nego borac. Doktor Rotim rekao mi je da sam najveći borac među svim pacijentima koje je imao u karijeri. Jer i u bolnici sam padala, ali i ustajala, ispričala nam je tako Kostadinka Velkovska prije nego se razboljela. Velika glumica preminula je u nedjelju navečer, a tužnu vijest potvrdila je njezina obitelj za 24sata.
Benigni tumor na mozgu su joj odstranili, ali se javio drugi, pa i treći. Šalila se tada kako ide više kod doktora nego na kazališne daske, ali nije dopustila da je išta sputa u njezinim, korak po korak, planovima. Pjevala je lani na Festivalu šansone. Onda je odlazila i na premijere, pogledati i predstave koje je zbog korone propustila. Zakačio ju je, naime, i korona virus, mjesec i pol je bila u bolnici, nepokretna, nije mogla samostalno disati.
- Privatno me ne ništa sputava, normalno idem u dućan, skuham si, koncentracija mi je dobra, čujem, vidim, mogu zapamtiti tekst i radujem se svemu što će doći. Svakoj novoj ulozi, svakom projektu - kazala je tada.
Planova nije malo. Tada je, početkom travnja 2023. bila fit, osjećala se spremnom stati pred kamere, zabriljirati u još jednom projektu, kojih je naredala tijekom karijere. S lakoćom bi, kako je tada objasnila, izdržala višesatna snimanja. Za listopad 2023. u nekad joj matičnom kazalištu Kerempuh pripremala je koncert makedonske narodne glazbe. Prevrće po sjećanjima, što je sve slušala do svoje 18., pa bira i plače nad tim iznimno tužnim baladama. Nekad ih je znala zapjevati s Akijem Rahimovskim, a njegov odlazak ne može prežaliti, kako nam je tom prilikom priznala.
S pjevačem Parnog valjka trebala je 2023. imati koncert. Samo njih dvoje na pozornici i divne makedonske pjesme. Dogovorili su s Croatia Recordsom i objavu CD-a. Aki joj je govorio: 'Kostadinka, ovaj naš koncert će biti vrh'. I bio bi sigurno.
- Iznenada nas je napustio. Duša od čovjeka, i danas mi je vrlo žao što više nije s nama - govorila je.
Iza nje je intenzivan život, desetljeća na svim pozornicama, putovanja, poznanstva s velikanima svjetskoga kazališta. Nije žalila ni za čim, a da je mogla, promijenila bi samo jedno.
- Dotukli su me odlasci dragih ljudi. Prvo me napustila sestra, pa tata, pa suprug, pa mama. E, to bih promijenila, prerano su otišli - rekla je Kostadinka.
Svaki svoj uspjeh dijelila je s kolegama, iz svakog pada nešto je naučila. Slušala je upute liječnika, disciplinirana je bila, a sebi nije dopuštala zlokobna razmišljanja. Bolest bi prihvatila kao trenutačnu fazu iz koje će se izroditi nešto puno veće, bolje.
- Nekad sam mogla trčati, skakati po pozornici, sad više ne mogu. Dobila sam na Maloj sceni i ulogu s Vinkom Kraljevićem, imala sam nekoliko proba i morala sam odustati. Poremećen mi je centar za ravnotežu. Liječnik kaže da se moram oprostiti od pozornice jer bih mogla pasti s nje. Ali tako je sad, za koji mjesec bit će drukčije - otkrila je tada.
Glumica se prvih dana teško nosila s tim. Strašno je patila, poslije je to prihvatila, ali ne sasvim. Držialo ju je to što može pjevati, pa bi tako ipak izlazila na pozornicu. Nedostaje joj nekadašnji opseg posla. I dalje je radila sa studentima, uživala je pripremajući ih za Akademiju, ali s obzirom na to da je puna energije, to joj je premalo. Veselio je svaki poziv kolega. Kako njezine generacije, poput Nine Erak, tako i onih mlađih, Andreja Dojkića, prijatelja joj Borisa Svrtana... Baš pažnja te mladosti puno joj znači. S ljubavlju im je pristupala, s ljubavlju su joj vraćali.
- Više od 30 godina pripremam studente za prijamni za Akademiju. Rezultati su fenomenalni. Jedne je godine od 12 primljenih studenata čak pet bilo mojih. Druge godine troje. Imam smisla za pedagogiju i želim im pomoći. Jer vidim koliko žele i vole glumu. Tu sam što god im treba - zaključila nam je tada Kostadinka.