Njegov hrapavi glas više neće odjekivati pozornicama, ali pjesme koje je ostavio iza sebe još će dugo živjeti među publikom. Od Gorana Bare, jednog od najupečatljivijih glasova hrvatskog rocka, u srijedu su se u rodnim Vinkovcima oprostili obitelj, prijatelji i brojni kolege. Među njima bio je i Zoran Kostić Cane, frontmen legendarnih Partibrejkersa, s kojim je Bare desetljećima dijelio regionalnu rock scenu.
Bare i Cane pripadali su generaciji rockera koji kroz svoje pjesme nisu bježali od teških životnih tema. Cane je s Partibrejkersima još početkom 80-ih krenuo graditi karijeru, a Bare je 1984. godine u rodnim Vinkovcima osnovao Majke. Obojica su svojim hrapavim glasovima, iskrenim stihovima i energičnim nastupima ostavili dubok trag na regionalnoj rock sceni.
Bare je preminuo prošlog petka, a njegov posljednji ispraćaj bio je u 13 sati na vinkovačkom groblju. Upravo je u Vinkovcima 1984. godine osnovao Majke, bend s kojim je prošao uspone i padove, osobne tragedije i velike glazbene uspjehe. Iza njega su ostale pjesme poput 'Teške boje', 'Budi ponosan' i 'Vrijeme je da se krene', koje su godinama pratile njegove obožavatelje.
Na posljednjem ispraćaju u Vinkovcima bio je i Goranov sin Miran, koji se brinuo za svoju teško pokretnu baku u invalidskim kolicima. Upravo su baka i djed iz Vinkovaca brinuli o njemu tijekom odrastanja, budući da je kao beba od godine dana ostao bez majke Mirjane, prve Goranove supruge.
- Znaš što, ne da sam ponosan nego... Ja ovakav bitanga, da stvorim dijete. Dobro ne ja sam nego ja i moja supruga. Iako, nije ni ona bila cvjetić, da nas dvoje bitandžura koje smo se našli i spojili da stvorimo tako prekrasno biće koje je pametno, inteligentno, prije svega inteligentno, onda pametno, koje je s lakoćom to odradilo. Pa kako ne bih bio ponosan...- rekao je Bare svojedobno za 24sata, komentirajući dva fakulteta koja je završio njegov sin Miran.
Otkrio je tad i čuje li se sa sinom.
- U kontaktu smo. On ima svoj svijet. Ja ga uopće ne želim siliti ni na što. On je bio na nekoliko mojih koncerata. On zna kako to izgleda. Pazi, ipak sam ja njegov otac. Nije mu baš svejedno kad me vidi onako puknutog i ludog na bini. On je navikao mene vidjeti drugačijeg, nježnog oca. Bolje mu je da to ne gleda. I za njega je bolje i za mene bolje. Znam da onda mogu publici dati sebe onakav kakav jesam, a njemu ću dati ono što je zakopano u mojoj duši, a to je ta ogromna ljubav prema njemu. Ovako ja moram dati ljubav publici i on je tu samo dio publike, to nije to. Ja kad sam s njim, to je samo nas dvoje. Publici sam ja Goran Bare, a sinu otac - emotivno je ispričao Bare.