Bez obzira na 50 godina nogometnog iskustva, od čega je polovinu proveo na najvišoj razini, u Premiershipu, ni Boro Primorac nema čarobni štapić kojim bi na brzinu popravio igru Hajduka. Nakon poraza od Gorice, Šibenika i Istre i večeras smo na Poljudu protiv Osijeka odgledali još jednu prosječnu predstavu Hajduka. Daleko je to od igara koje garantiraju sigurne bodove i borbu za gornji dom prvenstvene ljestvice, ali ono što su igrači Hajduka prikazali u drugom dijelu ipak ostavlja neku nadu u napredak.
Ne može se reći da igračima Hajduka nije stalo, da se nisu borili, da se nisu trudili, daleko od toga..., no manjak samopouzdanja i kvalitete je toliko očit da ga ni povećani angažman ne može poništiti. E sad, jesu li im noge "okovane" zbog psiholoških ili nekih drugih razloga, to je pitanje na koje bi odgovor trebao dati netko kompetentniji, ali, evidentno je da se promjenom trenera nije puno toga u igri Hajduka promijenilo. Ono što nije valjalo pod Burićem, nije valjalo ni pod Tudorom i Vukasom, a nije se moglo preko noći popraviti ni pod Primorcem.
Novom treneru ovo je tek prva utakmica i trebat će mu vremena za novosti i poboljšanja, no Hajduk nema previše vremena. Tri poraza i remi u četiri zadnja susreta dodatno su ga spustili na sedmo mjesto prvenstvene ljestvice, i ako ovako nastave, još će dugo igrači čistiti svlačionicu za sobom. Novi predsjednik uveo je naime novost, svaki igrač mora za sobom očistiti svoj dio svlačionice, i ta će praksa ostati sve dok se rezultati i pozicija na ljestvici na poprave. "Dok ste šesti, čistiti ćete sami, a kad se popravite, sve se vraća na staro" kazao je igračima Jakobušić. I nisu se previše bunili, svjesni su i oni da igre i rezultati nisu na očekivanoj razini, a bez riječi su potpisali i pravilnik o nagradama i kaznama koji su u kolovozu odbili.
Baš kao što je i najavio novi trener Hajduka Boro Primorac nije previše mijenjao sastav, kartonirani Caktaš i ozlijeđeni Diamantakos nisu bili u konkurenciji, a nakon dugo vremena vratio se Darko Nejašmić, koji se u mandatu Igora Tudora i Harija Vukasa nije previše naigrao. Basel Jradi dobio je novu ulogu na poziciji polušpice, no sve je to bilo "u pet deka", bez nekog vidljivog napretka u igri u prvom poluvremenu. Tek u drugom dijelu, kad je umjesto Čuića u igru ušao napadač Nayir a Jradi povučen natrag, zaigrao je i Hajduk puno bolje, na koncu i efikasnije.
Bjelica je dovoljno iskusan da zna gdje su slabe točke Hajduka, previše puta je u prošlosti igrao protiv ove momčadi da ne bi znao gdje treba pritisnuti i stvoriti višak. I večeras je njegova momčad visoko pritiskala zadnju liniju Hajduka, a napade su gradili po lijevoj strani, i nakon takvog jednog napada lopta je izašla u korner iz kojeg su zabili. Hajduk je izjednačio jednim dosta čudnim golom, najprije je Jairo uputio traljav centaršut, uslijedio je još traljaviji šut Čoline kome se lopta nekako sretno vratila, a onda mu je tako lijepo sjela na volej da ju je eurogolom zakucao u mrežu nemoćnog Ivušića.
I čak i u tako izjednačenom odnosu snaga, gdje Hajduk nije prikazao neku posebno dobru igru, imali su na koncu priliku za pobjedu. U zadnjoj minuti sudačke nadoknade dosuđen im je kazneni udarac, no baš kao što ih nisu realizirali Jairo u Velikoj Gorici i Caktaš u Puli, nije ni Jradi večeras. Teško je reći jesu li mu koncentraciju više poremetili suigrači dok su se dogovarali tko će ga izvesti, ili golman Osječana Ivušić koji je stao na gol crtu tek nakon što ga je sudac Jović kaznio žutim kartonom. Bilo kako bilo, Ivušić je obranio šut Jradija i sačuvao bod svojoj momčadi, a Hajduku produžio niz rezultata kojima nikako ne mogu biti zadovoljni.