Tijekom cijele utakmice sa sjevera Poljuda odjekivali su stihovi Torcidine pjesme: ''Samo se bori, grizi, noge lomi, ne tribaju golovi, samo emocija. Pokaži želju, muda na terenu, jer kako igraš sada to je dosada...'' U pjesmi su se miješali tuga i nemoć, ali i prkos... Bez zvižduka, bez pogrdnih riječi, samo podrška..., kao prkos onima koji izmišljaju opravdanja da su igračima noge okovane od silnog pritiska s tribina...
A taj pritisak koji igrači osjećaju ne dolazi s tribina, on je rezultat njihove nemoći da nešto suvislo naprave na terenu. Manjak kvalitete u kombinaciji s neuigranošću i brojnim taktičkim improvizacijama najteži su uteg na leđima igrača... Možda će sada, bez publike i kad je Hajduk toliko zaostao na prvenstvenoj ljestvici da je praktično otpao iz utrke za drugu poziciju, zaigrati slobodnije i bez pritiska. Na žalost, puno prekasno....
I večeras smo svjedočili nelogičnim potezima Igora Tudora, koji se, sudeći po igri njegove momčadi tijekom tjedna, očito puno više pripremao za repliku novinaru, budućem pomoćnom treneru juniora Solina, nego za igru Osijeka. Ideja s Juranovićem na mjestu stopera već je viđena protiv Varaždina i pokazala se lošim eksperimentom, no Tudor je opet zaigrao na istu kartu. S istim ishodom! Umjesto da u igru uvrsti stopera Stipu Radića, Tudor je 'utopio' beka Juranovića, a nakon 15 minuta igre, kad mu se ozlijedio Ismajli, ipak je morao posegnuti za Radićem, kome su večerašnje minute bile prve u post korona eri. Tudor ga je uporno ignorirao, vjerojatno u dogovoru s nadređenima, nakon što je odbio potpisati produženje ugovora, no u nedostatku Vuškovića, Mujakića, Simića i Vučura nije imao drugog rješenja. Osim Juranovića na mjestu stopera, Tudor je ponovio i eksperiment s Tahirajem na lijevom boku, no oba su završila s jednakim ishodom...
Bilo je na Poljudu i pljeska, u par navrata splitska publika nagradila je dobre poteze igrača Osijeka, prije svih Petra Bočkaja, koji je ispraćen s terena pljeskom najvećeg dijela od gotovo šest tisuća gledatelja u sudačkoj nadoknadi. Ne pamte ni najstariji kroničari Osijeka da je neki njihov igrač ovako ispraćen na Poljudu. Desni bok Hajdukove obrane bio je večeras ''šetalište Pere Bočkaja'' a osebujni Zagorec zabio je i jedini gol na utakmici. Bio je to njegov lukav ubačaj s preko 25 metara, koji je preskočio sve igrače i na iznenađenje golmana Hajduka Posavca odsjeo u mreži. Imali su igrači Osijeka više od igre i nekoliko lijepih prilika, Špoljarić, Marić, Pilj i Bočkaj propustili su priliku deklasirati Hajduka...
Kad se nabrajaju prilike izgleda kao da je Osijek odigrao neku spektakularnu partiju večeras, ali nije to bilo ništa posebno. No čak i takav Osijek, bez Škorića, Kleinheislera, Mancea i Grezde, bio je dovoljno dobar da nadigra blijedi Hajduk, koji je nakon pauze ne može sastati s igrom i rezultatom. Četiri poraza u zadnjih pet susreta, i jedna pobjeda nad Slaven Belupom koji je mogao do boda da je Lima bio prisebniji s bijele točke u sudačkoj nadoknadi. I sve to nije dovoljno da uprava okrene Tudoru palac dolje. Stanić je najavio kako će zajedno gurati dalje sve dok Tudor sam ne podnese ostavku. Trener Hajduka je na potezu...
Iznenađenje je bilo vidjeti policijske službenike kako s tartana Poljuda tijekom cijele utakmice snimaju svečanu ložu!? Nekad je za vrijeme derbija kompletan nadzor policije bio usmjeren na sjever, eventualno na jug ako bi se pojavila veća skupina gostujućih navijača, ali ovoga puta su, valjda, očekivali da se bijes nezadovoljnih navijača sruči na ložu. No prosječan navijač Hajduka koji u zadnje vrijeme dolazi na Poljud ne nosi u sebi ljutnju i gnjev, nego rezignaciju, i uglavnom je zbog svih silnih razočaranja kojima je svjedočio potpuno ravnodušan... A to je najgore. Interventna policija okružila je za svaki slučaj ložu, i sve je prošlo s par povika na račun predsjednika Brbića i njegovog savjetnika Stanića...
Igrači su po navici krenuli pozdraviti navijače na sjeveru, odakle je stigla nova pjesma sa znakovitom porukom: ''Što učinio si ti, od života mog...''