Mnogi igrači svih generacija Hajduka došli su danas u kinodvoranu na Poljud, u kojoj je održana komemoracija za preminulog suigrača, kolegu i prijatelja Ivu Begu. Od Šurjaka, Ivkovića, Matkovića i Rožića, preko Gudelja, Dražića, Primorca, Vulića, Pralije, Miladina, Đolonge, Vukasa, Deranje, do Kalika, Durdova... Svi su došli se došli pokloniti i odati posljednju počast, izraziti sućut obitelji, prije svih sinu Vinku koji dugi niz radi u Hajdukovoj akademiji...
Opraštamo se od čovjeka koji nije bio samo igrač, nego i veliki karakter, čovjeka koji je bio dio Hajduka u iskonskom značenju te riječi. Ivo Bego pripadao je generaciji igrača i ljudi koji su znali što ovaj grb znači. Bio je simbol otpora, simbol poštenja i vjernosti. Njegov odlazak nije gubitak samo za njegovu obitelj i prijatelje, nego i za cijelu hajdučku obitelj. Šjor Ivo, hvala vam za sve što ste bili i što ste ostavili iza sebe, uspomena na vas živjet će u generacijama koje dolaze – kazao je predsjednik uprave Hajduka Ivan Bilić.
U ime brojnih suigrača od pokojnog Bege se oprostio Ante Zonzi Ivković, koji je u emotivnom govoru ispričao nekoliko sličica iz njegovog života i s terena:
- Otišao je prvenstveno čovjek. Nismo svi legende, niti možemo biti, ali Ivo je bio legenda Hajduka u pravom smislu te riječi. Imao je osobnost duhovitog čovjeka, pogledajte fotografije, on je stalno nasmijan. Nenormalno je kako je on volio Hajduk, ali ne samo on i njegova braća Boran i Zvonimir, nego i cijela njegova obitelj. On bi se potukao s dragim Bogom ako je to u interesu Hajduka. I svi su ga poštovali, posebno je bio drag Soldi, Vinku Cuzziju, Bajdi Vukasu... Ivo je bio hrvatski orijentiran, sjećam se kad smo išli na turneju u Australiju 1986. godine u Beogradu su nas htjeli iskrcati, ali je Ivo uzeo putovnicu i rekao: "Ja idem sam". Uvijek je branio suigrače i Hajduk, i danas kad se opraštamo od njega možemo samo zaželjeti da će njegov duh biti trajno iznad murve na Starome placu i ovdje, iznad stadiona.
Ivo Bego rođen je 23. veljače 1937. godine u Splitu, cijelu igračku karijeru proveo je u bilom dresu, od 1955. do 1965. godine te je upisao 253 nastupa i postigao 14 golova. Prije dvije godine dodijeljen mu je i "Trofej Fabjan Kaliterna", nagrada za životno djelo za rad u splitskom sportu.