Kladionice su ga žestoko podcijenile još protiv Jacka Drapera. Mladi ljevoruki Britanac jest četvrti na svijetu, igra u životnoj formi, istina, ali na Wimbledonu nikad nije prošao dalje od drugoga kola. A Marin Čilić (36) kao kakav "cool" tip izašao je na teren 1, demantirao prognostičare i utišao uvijek napaljene domaće navijače. Čak i oni koji prate tenis nemalo su se iznenadili podatkom da je to bila prva Čilićeva pobjeda na travnatoj podlozi protiv tenisača iz Top 5. Da, čovjek koji je bio finalist Wimbledona, osvojio tri turnira na travi i ostvario više od 90 pobjeda, to je uspio prvi put u 37. godini...
Hoće li ga to emotivno isprazniti za meč protiv Jaumea Munara? Nasreću, nije. Neumorni španjolski trkač izvlačio je iz Čilića udarce kakve je možda i zaboravio da može zadnjih godina. Wimbledonska trava, koja je sve više nalik na zemljanu podlogu, danas i zemljašima kakav je Munar omogućava da sakriju mane na travnatoj podlozi, no Čilić je sve svoje ispucao u drugom setu, na terenu 18, onom na kojem su John Isner i Nicholas Mahut odigrali najdulji meč za sva vremena.
Međugorac je u All England Clubu vratio vremenski stroj unatrag. Naš (opet) najbolji tenisač zasad podsjeća na one dane kad su protivnici od njega strahovali na Wimbledonu. Osam ga godina nije bilo među 16 najboljih na najvećem svjetskom turniru, od finala 2017. godine, kad je uz bolne i krvave žuljeve izgubio od Rogera Federera. Gotovo ga tri godine, od US Opena 2022., nije bilo uopće u osmini finala Grand Slama, no sad je, u 37. godini, to uspio 28. put u karijeri. Toliko među aktivnim tenisačima ima i Stan Wawrinka, a više, dakako, samo Novak Đoković (68).
“Marin Čilić stari kao fino vino", napisali su na službenom profilu Roland Garrosa na društvenim mrežama.
A upravo taj Roland Garros prije nekoliko tjedana nije mu dao pozivnicu za glavni turnir. Čilić je morao u kvalifikacije, izgubio u trećem kolu pa postao sretni gubitnik. I u prvom kolu naletio na Flavija Cobollija te osvojio šest gemova. Taj Talijan, 24. tenisač svijeta, danas ga očekuje u meču za četvrtfinale Wimbledona, ali u Marinu prirodnijim uvjetima. No Cobolli djeluje impresivno na ovom turniru, u tri meča nije izgubio ni set, a poruku je poslao deklasiranjem 17. igrača svijeta, Čeha Jakuba Menšika, kojem je prepustio osam gemova.
Prije dvije godine Cobolli je pobijedio Čilića u Umagu, bio je to Marinov prvi meč nakon šest i pol mjeseci stanke otkad je u indijskom Puneu počela kalvarija s koljenom. Ispao je to uranjen povratak, Čilić se opet vratio na početak, u veljači prošle godine ozlijedio je drugo, zdravo koljeno. Umjesto pokušaja povratka, u svibnju je završio i na trećoj operaciji. No nije odustajao iako bi mnogi vjerojatno rekli: "Dosta je, ionako sam sve već ostvario". Sinovi Baldo i Vito bili su mu najveća motivacija iako je zbog neigranja nakon 16 godina prvi put ispao iz Top 100 društva i za veće turnire morao je koristiti zaštićeni plasman ili tražiti pozivnicu organizatora. Dobio ju je u Huangzhouu, prvom ATP turniru nakon polugodišnje stanke, i ondje postao najstariji pobjednik ATP turnira, kao 777. na ljestvici. Isplatila se sva muka.
Bila mu je to 21. titula u karijeri, ima jednu manje od Gorana Ivaniševića, na kojeg 2001. u Wimbledonu kao 125. tenisača svijeta nitko nije ozbiljno gledao. Tu ćemo se zaustaviti...