Gomila sretne djece koja su na dvotjednom kampu imala priliku učiti tenis od Gorana Ivaniševića, 1700 gledatelja koji su imali priliku pogledati ekshibicijski teniski meč u jedinstvenom ambijentu splitskih Prokurativa, 32.750 eura prikupljenih u sklopu humanitarne akcije za pomoć stradalima u omiškom požaru.... Epilog je to projekta koji su pokrenule dvije žene, Goranova supruga Nives i kuma Ana povodom 25. obljetnice osvajanja Wimbledona i spektakularnog dočeka na Rivi.
- Goran je uvijek igrao za nekoga, najprije za obitelj, potom za bolesnu sestru, pa za Hrvatsku, Dražena Petrovića..., na koncu danas igramo za Omiš - najavio je voditelj spektakla Ivan Vukušić, nakon čega su na velikom ekranu puštene snimke Goranova finala i dočeka na Rivi praćeni stihovima TBF-ovog hita "Genije".
POGLEDAJTE GALERIJU:
Egzibicijski susret s Goranom trebao je odigrati samo Borna Ćorić, ali su im se nakon par gemova na terenu priključile Iva Majoli i mlada i nadarena Tara Würth. Goran je bio u svom elementu, po tko zna koji put potvrdio je da je ne samo odličan tenisač, nego i showman. Za vrijeme meča igrači su imali mikrofone, a Goran je svojim upadicama i šalama zabavljao okupljene gledatelje:
- Igrat ćemo dok mi koljeno izdrži, ili dok me Borna ne "nabije". Ne igram već neko vrijeme a Borna se nakon operacije ramena sprema za povratak. Temeljit je, mogao bi zaigrati za jedno dvije godine - pecnuo je Goran suparnika, a svaki put kad bi Borna servirao nešto bi mu dobacivao...
- Možeš ti to, znam ja kako je servirati s bolnim ramenom, ruka ti se skrati...
U Splitu je bilo jako vruće i sparno pa su Goran i Borna prepustili par izmjena djevojčici i dječaku koji su skupljali loptice, na koncu se ispostavilo da je dječak Goranov sin Oliver. Nakon par promašenih udaraca Goran je kazao:
- Sine, ostavi se ti reketa, dosta su dva luđaka u obitelji, uhvati se ti nekog kolektivnog sporta, bit će ti lakše - poručio mu je otac, uz salve smijeha okupljenih.
Svi su čekali poseban trenutak, naime Goran je prihvatio prijedlog da u humanitarne svrhe razbije jedna od svojih reketa. Anonimna obitelj uplatila je popriličan iznos eura za reket i Goran je ponudu prihvatio:
- Nekad su me za lomljenje reketa kažnjavali, sada daju donacije za humanitarne svrhe...
Ubrzo su im se na terenu priključile Iva i Tara, Tara je zaigrala s Goranom i on joj je odmah dao upute:
- Ja ću stajati, ti trči i hvataj sve loptice... I prva serviraš...
Kako bi je malo opustio, Goran se naslonio na mrežu i olakšao joj posao. Bilo je na egzibiciji svega, pa i oklada, tako su Goran i Borna jedna drugome upućivali sve niže "slajsove", pa je nakon par jako niskih Goran predložio da igraju po večeru, što je Borna prihvatio. I pobijedio... Rezultat je bio u drugom planu, igralo se za gledatelje i humanitarne svrhe, ali i obilježavanje jedne važne godišnjice za Gorana i za njegov Split. Bio je to dan za pamćenje...
- Hvala ti Splite, pokazali ste da imate veliko srce, Omišani volimo vas i tu smo za vas... Mogli bi ovi mladi igrati još, ali ja ne mogu. U stvari mogu se zatrčati za lopticom, ali ne mogu se više vratiti - nasmijao je Goran po tko zna koji put sve okupljene.
- Prekrasna večer, prekrasan dan, atmosfera, zadovoljan sam kako je sve ovo ispalo... Hvala svima koji su kupili ulaznicu i pomogli da skupimo donaciju. Reket? Baš mi je lijepo sjeo, od srca sam ga razbio...
Borna Ćorić bio je također zadovoljan svojom ulogom.
- Bilo mi je drago kad me Goran nazvao, a kad sam čuo da se dogodila katastrofa u Omišu i da ćemo igrati u humanitarne svrhe, bilo mi je još draže biti dio ove priče. U Splitu sam igrao samo jednom, i to davno, ovo je za mene jedno prelijepo iskustvo. Tenis? Ide nabolje, nadam se da ću se uskoro vratiti službenim mečevima...
Nakon meča gledatelje su na koncertu zabavljali Jasna Zlokić i Tonči Huljić sa svojim bandom Madre Badessa.