"Dino je ovaki, Dino je onaki, posli su tako govorili svi, Dino je opet ispa kriv i bit će kriv dok je živ" pjevao je legendarni Dino Dvornik u svom svevremenskom hitu Ništa kontra Splita. Sličnu poantu mogli bismo dobiti ako bi umjesto Dina u stihove uvrstili Filipa, Krovinovića, često osporavanog veznjaka Hajduka koji po nekakvom općem mišljenju danas pod Garciom igra kao preporođen.
No je li baš tome tako? Je li se Filip doista preporodio pa je, kako je to netko duhovito napisao nakon slaloma kroz obranu Dinamo Cityja "u Krovinovića je na deset sekundi ušao demon", ili je u pitanju njegova nešto drugačija uloga u kojoj je u prilici pokazati sve što zna. A Filip zna i predriblati četvoricu, i zabiti gol, i asistirati, i šutnuti izdaleka, i dodavati okomito zadnji pas... Sve ono što ranije nije radio u tolikoj mjeri, a svi smo kolektivno zaboravili da zna i može.
Krovinović je dugo bio nepravedno kritiziran zbog svoje igre, predbacivalo mu se da stalno dodaje loptu unatrag, da je premekan te da premalo daje za, navodno, ogroman ugovor koji je potpisao... Ali ako pogledamo njegovu statistiku, 160 odigranih utakmica i 20 postignutih golova u dresu Hajduka te u prosjeku 40-ak utakmica po sezoni, jasno je da je Filip bio standardan kod svih sedam trenera koji su ga vodili u Hajduku.
I ne samo standardan, nego je igrao i važnu ulogu kod svih, od Gustafssona do Garcije. I to nešto govori o njegovoj igri i kvaliteti, ali i poštenom odnosu. On jednostavno nije tip koji se žali ili predbacuje krivnju na bilo koga, ako momčadi ne ide ili ako je rezultat loš on je prvi koji će stati pred mikrofone i odgovarati na kritike.
Razlika je što su neki treneri tražili da Filip igra povučeno i iz dubine kreira igru, a neki mu, poput Garcije danas, daju puno više slobode da se priključi napadu. I sada Filip opet prodire, Filip opet asistira, Filip opet zabija... Valjda Filip više neće biti ni kriv, kao što nije ni trebao biti, ali...