Bivši napadač Rijeke i Dinama Mario Gavranović naprasno je otišao u igračku mirovinu u 34. godini života, dvije godine nakon što je napustio Maksimir.
Premda je svojevremeno kazao da u njemu kuca hrvatsko srce, izabrao je švicarsku reprezentaciju. Kazao je da nije osjetio preveliki interes HNS-a da ga dovede, a procijenio je i da će svoje mjesto u momčadi lakše izboriti u Švicarskoj. Naposljetku je za Švicarsku debitirao 2011., a u 41 nastupu zabio je 16 golova, od kojih je tri utrpao "vatrenima". Srećom, u prijateljskim utakmicama.
Nakon toga otišao je u Dinamo 2018. godine, a s 'modrima' je odigrao 132 utakmice uz 48 golova i 20 asistencija. Pet je puta osvojio prvenstvo s maksimirskom momčadi, a bio je i dio šampionske Rijeke. Također, ima i tri Hrvatska kupa: dva s Dinamom i jedan s Rijekom.
Govori šest jezika
Gavranović je rođen u Luganu, ali roditelji su mu bosanski Hrvati, iz Gradačca. U Hrvatsku je s roditeljima kao mali dolazio ljeti na more, u Umag.
- Odrastao sam s mnogo ljudi čiji su roditelji došli iz Italije, afričkih država, Albanije, Portugala... - rekao je Gavranović, koji govori šest jezika.
Suprugu upoznao u butiku
Gavranovići su u Švicarsku otišli 1988., godinu dana prije Marijeva rođenja. I dalje žive u toj državi, otac radi, a majka, koja je bila medicinska sestra, prestala je raditi zbog bolova u leđima.
Mario ima starijeg brata Ivana, rođenog u BiH godinu dana prije preseljenja, koji radi u farmaceutskoj tvornici, i mlađeg Alena, rođenog 1993. u Luganu.
U Švicarskoj je Mario upoznao suprugu Anitu. Rodom je iz Dervente, a s roditeljima se u Zürich preselila kao vrlo mala. Tamo ju je u jednom butiku upoznao Dinamov napadač. Prije dvije godine par je dobio kćerkicu Leonie.
Zbog ozljeda nije mogao u vojsku
Gavranović nije išao u vojsku, iako je vojni rok u Švicarskoj za muškarce obavezan.
- U Švicarskoj je vojni rok obavezan za sve muškarce, u protivnom plaćaju tri posto prihoda do svoje tridesete godine. Javio sam se kad je trebalo ići na novačenje, ali liječnička komisija procijenila je da sam nesposoban za vojsku, i to zbog sportskih ozljeda. Naravno, već sam tada profesionalno igrao nogomet i nije mi bila neka luda želja ići u vojsku, ali nije mi to bio ni neki problem. No, odluka je bila takva kakva jest, unatoč činjenici da sam i tad, kao i danas kad imam dva treninga dnevno i utakmice svaki dan, bio profesionalni sportaš - pojasnio je jednom prilikom.
U Schalkeu je rasturao u LP-u, ali zakočile su ga baš ozljede. Vratio se u Rijeci pa preko Dinama, čiji je veliki navijač, ponovno došao u fokus javnosti.
- Očekivao sam da će biti ovako, ali kada je utakmica počela bio sam koncentriran na svoju igru. Proslava pogotka? Svatko ima svoj stil. Nisam igrao u Rijeci 20 godina… Zabiti pogodak je najljepša stvar u nogometu, to je moj život i ne vidim zašto ne bih slavio pogodak u jednom velikom derbiju kakav je ovaj protiv Rijeke - kazao je nakon utakmice.
Gavranović je u karijeri nosio i dresove Ticina, Lugana, Yverdon Sporta, Xamaxa i Lugana u Švicarskoj, Schalke 04 i Mainza u Njemačkoj te Kayserispora u Turskoj.