Nekad je Hajduk u Veliku Goricu dolazio do vrha napuniti mrežu domaćeg Radnika, no danas, gotovo četvrt stoljeća kasnije, situacija se umnogome promijenila. Hajduk je sedmi na prvenstvenoj ljestvici, hit prvenstva Gorica je četvrta, a dijeli ih čak 10 bodova razlike. Novi njihov okršaj je od 15 sati na premijeri pod reflektorima Gradskog stadiona u Velikoj Gorici.
- Vremena se mijenjaju, Hajduk je nekad imao i igrače, i igru, i atmosferu, nismo se bojali nikoga, i svugdje smo dolazili po pobjedu. Danas to očito više nije slučaj, i trebat će vremena da se situacija popravi - kaže Nenad Pralija, dvostruki strijelac na zadnjem prvenstvenom gostovanju Hajduka u Gorici, davnog prosinca 1993. godine, dok se klub još zvao Radnik.
- Pamtim tu utakmicu i danas, nama je bila važna zbog borbe za vrh ljestvice, bilo je snijega i blata po terenu, ali nama to nije ništa smetalo. Dobili smo 3-1, sjećam se da je Rapaić odigrao jako dobro, ja sam zabio dva gola... Bilo je ratno vrijeme, putovali smo na gostovanja svakako, najviše autobusom naokolo, preko Maslenice, Paga, Senja... Ali bili smo klapa, igrali smo karte, gledali filmove, zabavljali smo se i guštali u svemu što smo radili. Prije svega jer smo svi bili domaći momci, ginuli smo za klub u tim specifičnim uvjetima.
Moćnoga Hajduka, tada i u europskim okvirima, koji je igrao i četvrtfinale Lige prvaka, vodio je Ivan Katalinić, koji potpisuje i rekordnu HNL pobjedu od 10-0, upravo protiv Radnika iz Velike Gorice, u istom prvenstvu.
- Nakon 4-0 na poluvremenu sam spomenuo igračima koja je rekordna pobjeda u HNL-u. Želio sam vidjeti kako će reagirati, i reagirali su baš kako sam i očekivao. Krenuli su na rekord, i minutu prije kraja zabili deseti gol.
Za Katalinića nema dileme što je uzrok problema u kojima se našao Hajduk.
- U to vrijeme nisu se mogli dovoditi stranci, igrali su većinom naši, domaći igrači, uz pokoje pojačanje iz Dalmacije ili ostatka Hrvatske. Danas je ipak previše stranaca koji ne shvaćaju ni težinu Hajduka, ni okruženje u kome igraju. Možda to nije jedini ni najvažniji razlog, ali jedan od važnijih sigurno je. Da igra devet domaćih igrača u postavi, sigurno bi sve bilo drugačije. Momčad se mora držati skupa, moraju biti klapa, ginuti jedna za drugoga, bez toga ne možeš ništa napraviti, a to je s tako puno stranih igrača koji se brzo mijenjaju jako teško postići - kaže Katalinić i dodaje:
- Naši domaći igrači iz Splita i Dalmacija sve to drugačije doživljavaju, stranci to ne mogu razumjeti...
Hajduku gori pod petama, visi mu Europa, no Katalinić kaže da ne treba gubiti nadu.
- Vjerujem da se može izboriti Europa, bez obzira na situaciju. Mora se nekako izgurati do stanke, napraviti čistku i krenuti ispočetka. Treba izabrati karakterne igrače iz Dalmacije, igrače koji su gladni uspjeha, koji žele napredovati, a ne opet dovoditi skupe strance koji na koncu ne daju ništa.