Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
25 komentara

Stanje će se popraviti tek kad priznamo da ovo nije dobro...

Ranije, dok sam bio mlađi, kad bi Hajduk zaostao na drugom mjestu par bodova, ja sam bio lud, pitao sam se kako ti igrači uopće mogu igrati u Hajduku. Zato razumijem ljude koji negoduju zbog ovih rezultata...

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL
25 komentara

Stanko Jurić ušao je na mala vrata u postavu Hajduka, i odmah u startu pokazao da se na njega i te kako može računati. Ne samo zbog nogometne kvalitete, nego i zbog pozitivnog karaktera koji ga krasi, a koji toliko nedostaje Vulićevoj momčadi, čak i više od nogometnih vještina. Potvrdio je to Stanko i u Šibeniku, gdje je golom u posljednjoj minuti produžetka donio Hajduku prolaz u nastavak kup natjecanja. 

Kako se osjećate kao spasitelj Hajduka?

- Uobičajeno, ništa posebno. Uvijek se ja na terenu osjećam kao spasitelj.

Vulić je najavio da traži karakterne igrače, je li ih pronašao u vama, Ismajliju...?

- Ja se nadam da je. Ne mogu govoriti o drugima, ali ja sam uvijek bio nekakav vođa, pozitivac, nikad nisam volio poraze, i drago mi je ako trener Vulić u meni vidi takvoga igrača. Kaže mi da je zadovoljan, da samo tako nastavim, a ukazao mi je i na neke stvari koje moram popraviti da bi bio još i bolji, i da bi više doprinosio momčadi.

Može li ovaj Hajduk bolje?

- Mora i može puno bolje. Nitko od nas nije u top formi, svi smo u nekom među prostoru. Nedostaje nam taj nekakav klik, da nam se otvori s par pobjeda, i siguran sam da bi tada krenuli puno bolje. Previše je bilo negativnih stvari koje su nas stalno vukle natrag, najprije loš teren, pa ispadanje iz Europe, pa smjena trenera, brojne ozljede, evo, sad i utakmice bez publike... Nadam se da ćemo povezati dvije pobjede protiv Gorice i Intera te da ćemo se u reprezentativnoj stanci dobro pripremiti za ostatak jesenskog dijela sezone. 

Osjećate li da se kvalitetom možete nositi s igračima na ovom nivou?

- Naravno da mogu. Osjećam da mogu 'pojesti' sve, baš nitko me nije impresionirao. Kad sam ulazio u prvu momčad, mislio sam da je to drugi svijet, da ću se na početku teško nositi s jačim protivnicima, ali brzo sam shvatio da su u pitanju nijanse, da se mogu nositi baš sa svima.

Što može Hajduk do kraja sezone, je li kasno za neki ozbiljan rezultat?

- Mislim da nikad nije kasno. Atmosfera u svlačionici je dobra, treninzi su dobri, trener je dobar, nema nijedne stvari koja bi nas smetala da ne pružamo puno bolje rezultate. Ako mi počnemo igrati kako treba, mislim da do kraja polusezone možemo zaredati s par dobrih rezultata.

Kao dijete sanjali ste zaigrati u dresu Hajduka, a sad kad vam se san ostvario, Hajduk je sedmi! Kakav je osjećaj?

- Ranije, dok sam bio mlađi, kad bi Hajduk zaostao na drugom mjestu par bodova, ja sam bio lud, pitao sam se kako ti igrači uopće mogu igrati u Hajduku. Zato i razumijem ljude koji negoduju s tribina zbog rezultata koje trenutno postižemo. Osjećaji su podijeljeni, sretan sam zbog toga što igram za Hajduk, ali sam svjestan da rezultati nisu odgovarajući. Po meni je prvi preduvjet popravljanja trenutnog stanja da svi skupa priznamo da ovo nije dobro, i da nešto treba mijenjati. Nema ništa od zavaravanja da je ovo dobro, i čekanja da se stanje samo od sebe promijeni. Mi to nešto trebamo mijenjati, a bez svakoga se može. 

Što vam kažu susjedi, prijatelji...?

- Živim na Pujankama, to je jedan specifičan kvart, a ima svakakvih komentara, i dobrih i loših. Ne konkretno na moj račun, jer ja sam ipak njihov, i zato ipak izbjegavam neka mjesta na koja sam ranije odlazio, jer ne volim slušati negativne komentare na račun nekih suigrača. Ovo je Split, specifična sredina, ovdje ili te vole, ili ne, nema sredine.

Kako vratiti povjerenje navijača?

- Ako daješ maksimum, ako si pravi, oni to vide i cijene, bez obzira koji si na ljestvici. Isto tako vide i ako ne daješ sve od sebe.

Je li vam se promijenio život od kad ste postali senior Hajduka?

- Ma kakvi, nimalo. Moj ritam je uvijek isti, probudim se, jedem, odem na trening, popodne nakon ručka odmor, opet trening, i pravac kući u krevet. Kod mene vam nema baš ništa zanimljivo, mama kaže da živim kao stara baba. Posvećen sam samo treninzima i utakmicama.

Cure?

- Ponekad, u pauzama, ali za sada ništa ozbiljno. Za sada mi je dobro i ovako...

Gdje se vidite za godinu, dvije...?

- Za godinu u Hajduku, ne razmišljam o bio čemu osim o tome kako da se izvučemo iz ove situacije, da napravimo pomak. Ne bih volio da ostanemo upamćeni kao loša generacija, kao prolaznici, nego da se i naša imena pamte. 

Uskoro će ždrijeb parova kupa, koga bi željeli, jačeg ili slabijeg protivnika?

- Ma odmah jačega, da se vidi jesmo li ili nismo. Najviše me strah tih slabijih, mučenje s njima cijelu utakmicu. U Šibeniku smo imali 33 udarca na gol, 19 u okvir, a lopta neće pa neće u mrežu. Protiv jakih protivmika je gušt igrati, i nikad nisam odigrao slabo. 

Statistika vam ne ide u prilog, od desetak zadnjih derbija s Dinamom, Rijekom i Osijekom Hajduk nije pobijedio nijednom?

- Ja sam igrao samo zadnju s Rijekom, i nisam izgubio, ha, ha, ha...

Trener Vulić izjavio je kako traži ''pasa'', igrača poput Josipa Radoševića koji će držati sredinu terena trkom i agresijom. Vidite li se u toj ulozi?

- Smatram da mogu biti taj, kako trener kaže ''pas'', i to terijer!

S kim vam je najdraže igrati od suigrača?

- Volim igrati s Hamzom Barryjem i Domagojem Bradarićem, s kojim sam igrao i u B momčadi, i dobro smo surađivali. Obojica su odlični igrači.

Imate li idola, igrača kakav bi željeli biti?

- Recimo da bih volio igrati kao što igraju Pogba ili Nainggolan....

Zbog čega stalno nosite zavoj na ruci za vrijeme utakmica?

- To je bandaža, nije zavoj. Ozlijedio sam palac i morao bih ga operirati, ali nikako uhvatiti vremena. Često mi zna 'ispasti' u zglobu i onda me to jako boli i smeta, pa je bandaža tu iz preventivnih razloga. A i već sam navikao na nju.

Naši partneri pišu
Message